o. 1170. Rodio se u Caleruegi (Burgos) u Kastiliji od roditelja Félixa de Guzmána i bl. Ivanice od Aze.

1176. Stric svećenik daje mu prve pouke u Gumielu de Izánu. Prvi dodir sa svećeničkim životom.

1184. Završava studij u Palenciji, prije svega studij teologije. Za vrijeme velike gladi koja je pogodila regiju shvaća što znači biti siromašan i kakvu bijedu sa sobom nosi siromaštvo.

1191. Kanonik u Osmi. Na koru katedrale još je izložen Dominikov stolac... Ne podudaraju se datumi iz Dominikova života s gradnjom kora. Ali podsjetnik vrijedi. U Osmi se izvježbao biti u samoći, molitvi, liturgijskomu slavlju, brinući se za svoje 

bližnje...

1204. Diplomatski put u Dansku s prijateljem biskupom Diegom iz Osme. Bilo je to odlučujuće iskustvo za njegov život. Upoznao je krivovjerje na jugu Francuske i njegove posljedice, kao i agresivnost nevjernika prema propovjednicima kršćanske vjere. Ubuduće će biti samo propovjednik...

1205. Vraća se u Dansku te ide u Rim razgovarati s papom Inocentom III. Želi se posvetiti samo na viještanju evanđelja. Bit će „propovjednik milosti“.

1206. – 1215. Ostaje na jugu Francuske s Diegom iz Osme i propovijeda evanđelje. Tih godina kuje svoje propovjedničke vještine i Red propovjednika koji je osnovao.

1206. Osnovao je samostan monijalnih sestara iz Prouilha (Pruja) s preobraćenicama iz krivovjerstva. Bile su klauzurne redovnice, a samostan se zvao „dom propovijedanja“. Evanđeoski život je naviještanje evanđelja. On je Dominikovo ognjište. Tada još uvijek nije bio osnovao prvu zajednicu braće.

1215. Četvrti lateranski koncil. Zabranjuje se osnivanje novih redovničkih zajednica. Međutim, Dominik, uz pomoć prijatelja biskupa Fulca iz Toulousea, uporno traži od pape Inocenta III. dopuštenje za osnivanje Reda propovjednika.

1216. Dana 22. prosinca papa Honorije III. konačno potvrđuje Red propovjednika. Utemeljitelj: Dominik de Guzmán... iz Caleruege.

1217. Na Uznesenje Blažene Djevice Marije, 15. kolovoza, na iznenađenje svih, šalje posvuda po svijetu ono malo braće koja su mu se pridružila.

1217. – 1221. Rim, Bologna, Toulouse, Prouilhe, Španjolska, Pariz, Viterbo, Rim... Siena, Firenza, Bologna, Venecija, Bologna. Život mu prolazi u putovanjima, organiziranju Reda i propovijedanju evanđelja vjernicima i nevjernicima.

1221. (6. kolovoza) Umire u Bologni. Stručnjaci kažu da je umro iscrpljen od tolika rada poradi evanđelja.

1234. (3. srpnja) Papa Grgur IX. proglašava ga svetim, što su već znali oni koji su ga osobno poznavali.