Na koncu kalendarske godine, u zalasku Božićne osmine; nakon proteklih slavlja, a dan prije svetkovine Marije Bogorodice, možemo nanovo postaviti ono temeljno pitanje: Što je čovjek? Vjekovno je to pitanje na koje su brojni naraštaji pokušali dati odgovor. Jedan je istaknuti antički ljubitelj mudrosti na to odgovorio: čovjek, to je ono što egzistira imajući riječ. Čija se egzistencija ili život ostvaruje imanjem sposobnosti izražavanja, priopćavanja i komunikacije. No, grijehom zahvaćena ljudska narav čini čovjeka trajno u raskoraku bivanja onakvim, kakvim ga spomenuta odredba sagledava. Kaže jedno, a djelima pokazuje drugo. U tom kontekstu i u svjetlu Proslova Evanđelja po Ivanu otkriva nam se neslućena dubina ove antičke odredbe čovjeka.

Evanđeoski odlomak, isti kao i za danje mise Rođenja Gospodnjeg, govori nam o Riječi. Ta je Riječ – Božja Mudrost – Život, koji bijaše svjetlo ljudima i koje prosvjetljuje svakoga čovjeka dolazeći u svijet. Tu Božju Riječ mi, kršćani, imamo u sebi jer smo od Nje zahvaćeni u dubini naše egzistencije. Ona nam je izvor života i radosti. Radost povijesnog, vidljivog dolaska Riječi u našoj naravi budi i označava trajnu radost zbog nevidljiva dolaska Riječi u naša srca. Središte naše egzistencije posjećuje naš Gospodin, Riječ Božja, da bi nam bio učitelj. Bivajući zahvaćeni Njome, prepuštajući se njegovoj pouci i mi bivamo dionici novog života i novog svjetla te mu možemo reći: U tebi je izvor životni, tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo (Ps 36, 10).

Taj jedini i pravi nutarnji učitelj poučava nas duhovnome razlučivanju. Poučava nas da znamo uistinu razliku između onih koji su Kristovi od antikrista. A u potragu za antikristima, odnosno lašcima prvo treba krenuti od vlastite savjesti! „Tko god djelima niječe Krista je antikrist“ kaže sveti Augustin i dodaje „Veći lažac je antikrist koji ustima ispovijeda, a djelima niječe da je Isus Krist. Odatle je lažac, jer jedno govori, a drugo čini.“ Nijekati djelima Krista, to znači uzvisivati se, hvastati. Znači i iskazivati ljubav prema svijetu. U tome nema života. Stoga takav čovjek tek naizgled živi, jer nije Riječju zahvaćen u dubini svoga bitka.

Vjerujem da svi znamo koliko je teško biti istinoljubiv u bespoštednom susretu sa samim sobom. Ipak, tek istinoljubivi možemo biti otvoreni ljubiti Riječ, koja o sebi kaže da je Put i Istina i Život. (usp. Iv 14, 6) I eto nam jednog smjerokaza za novu godinu! Nastojmo biti kristi, a ne antikristi. Čak i ako prepoznamo sebe kao antikriste, ljubeći Krista otvorimo se promjeni! Nasljedujmo Njega poniznog, koji nas djelujući poučava po Pismima i hrani svojim Tijelom i Krvlju, kako bismo ga susreli uzvišenog, koji nas poučavajući oživljava i preobražava! Na taj ćemo način zasigurno živjeti, imajući Riječ! Živjeti zahvaćeni, preobraženi Riječju.