Poznato nam je da je u Isusovo vrijeme svaki Židov trebao opsluživati preko šest stotina odredbi i pravila. Gledajući tako, uopće ne čudi pitanje pismoznanca upućeno Isus. Pismoznanac se pita, što je ono temeljno svim tim zapovijedima? Što bi bilo ono na čemu su sve te zapovijedi izgrađene? Kakva je to osnova?

Braćo i sestre, možda je pismoznanac, koji prije dvadeset stoljeća susreće Isusa, zapravo slika svakoga od nas. Možda je on alegorija svakog kršćanina naše povijesti, pa i današnjice osobito, koji pred Kristom traži temelj svoga bića. „Koja je zapovijed prva?“ Svi mi želimo znati što je važno. Ponekad se gubimo u nebitnim stvarima i problemima, a ne pronađemo ono bitno, zanemarimo ono što je zaista važno. 

Odgovor koji Isus daje pismoznancu, vrijedi i za nas. Bog je taj koji je središnji, a najvažnija je zapovijed ljubiti Boga. Isus ne sugerira strah pred Bogom, nego da ljubimo Boga. Božja priroda je ljubav i način na koji se povezujemo s Bogom je kroz ljubav. Isus izjavljuje da to treba biti ljubav koja obuhvaća cijelo naše biće, cijelo naše srce, naše sjedište volje i intelekta, svu našu dušu, želje, sav naš um, razumijevanje i svu našu snagu, osobito duhovnu snagu. To je ljubav koja pripada Bogu, a mi je izražavamo svojim životom i bogoslužjem. 

Zanimljivo je kako pismoznanac pita za jednu zapovijed, prvu i temeljnu. Međutim, Isus prvoj nadovezuje i drugu, označavajući njihovu nerazdvojnost. Isus kaže da je druga najvažnija zapovijed, zapovijed ljubavi prema bližnjemu u onom vidu kao da smo to mi sami ili kao da je naš bližnji produžetak nas samih. Prava i istinska ljubav prema Bogu ne će isključiti ljubav prema bližnjemu, tko god on bio. Isus želi reći da ćemo, ako istinski volimo Boga, biti zahvaćeni Božjom ljubavlju prema cijelom čovječanstvu. Zato zamolimo Gospodina riječima sv. Josemarie Escrive: „Isuse, daj da u svemu budem posljednji, a samo u ljubavi prvi.“