Sve središnje svetkovine kršćanske vjere – Božić, Uskrs, Uzašašće, Duhovi, Uznesenje Blažene Djevice Marije iliti Velika Gospa i Svi sveti – predstavljaju izazov našoj malovjernosti, ako ne i otvorenoj nevjeri. Naime, svaka svetkovina predstavlja neki aspekt jedno te istog otajstva:  Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva – po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu – po Jednome, Isusu Kristu. Dakle, grijeh jednoga – svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga – svim ljudima na opravdanje, na život! (Rimljanima 5,17-18)

Dakle, grijeh nije samo pitanje zloupotrebe čovjekove slobode i ne ostaje strogo u domeni duha. Na neki način grijeh kao pobuna protiv Božje volje za čovjeka, protiv pravednosti, u ime slobode kao neuvjetovanosti čovjekove volje također utječe i na opipljivu stvarnost. Zbog grijeha kraj čovjekovog života nije tek tjelesno umiranje nego Smrt – s velikim početnim slovom. Grijeh nagriza i erodira čovjeka na svim razinama njegova bića, slično kao što npr. alkoholizam uništava čovjekov um i tijelo te alkoholičar naočigled propada što se više prepušta svojoj ovisnosti. 

Spasenje je tako ponajprije pobjeda nad Smrću nad tom prazninom u egzistenciji gdje umiranje tijela postaje dokinuće besmrtnog duha čovjekova. Iz toga razloga se vjerodostojnost Božjeg spasenjskog nauma po Kristu očituje kroz poništavanje učinaka Smrti, npr. Gospina ukazanja i neraspadnuta tijela svetaca. Sve to znakovi da je Kristovo uskrsnuće svrgavanje vlasti Smrti nad čovječanstvom. I kao što sve kršćanske svetkovine ističu tu objavljenu istinu, tako očituje i Uznesenje Blažene Djevice Marije upravo na primjeru Spasiteljeve majke. 

Marija Bezgrešno Začeta, koja je tijekom trudnoće bilo svetohranište utjelovljenog Sina Božjega, neće vidjeti groba ni biti podloženo raspadanju koja je znak vlasti Smrti nad grešnicima. Ona u čijoj su utrobi satkane kosti i meso Uskrsloga Krista po privilegiji bogo-majčinstva uživa čast ne samo izuzeća od groba nego i uznesenja pred Prijestolje Svevišnjega po uzoru na Sina svoga od mrtvih uskrsloga. Zbog jednodušne suradnje s Božjim spasenjskim naumom, Gospa dijeli s Kristom pobjedu nad smrću i stoji pred nama kao svjedokinja opravdane nade u uskrsnuće od mrtvih.

Dakle, od nas kao vjernika se traži da vjerujemo u Kristovu pobjedu nad smrću, ali ne samo kao neku apstraktnu, eshatološku stavku koju napola ne očekujemo doživjeti, već kao novu stvarnost koja je po svemu protivna svemu našem životnom iskustvu do onoga trenutka kada više nije. Usudimo li se nadati uskrsnuće i prihvatiti da je Gospodin očuvao svoju Majku od tame i zaborava Smrti nama za svjedočanstvo da nijedan od nas, pa ni najmanji, neće propasti?