U Betaniji smo. U kući prijateljstva, u kući Božje blizine. Isus dolazi kod svojih prijatelja – kod Lazara, Marte i Marije – šest dana prije Pashe. Šest dana prije Uskrsa. Zanimljivo, to je posljednji tjedan njegova života. Možemo osjetiti da je sve u znaku blizine križa, ali i blizine prijatelja. I baš u tom okruženju događa se nešto važno – Marija uzima dragocjenu pomast, maže Isusu noge i otire ih svojom kosom.

Taj čin izaziva šok. Isus šuti, Juda negoduje. Svi gledaju isto, ali ne vide svi isto. Juda vidi rasipanje. Isus vidi ljubav. Juda vidi trošak. Isus vidi proročki znak. Jer, kaže Isus: “Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek.”

Nemojmo krivo razumjeti ovu Isusovu rečenicu. To nije poziv na zanemarivanje siromaha, nego je poziv na budnost, na osluškivanje trenutka. Trenutci milosti, draga braćo i sestre, oni nisu vječni. Postoje dani koji su posebni. Ljudi koji su nam dani “samo na kratko”. Prilike koje više nikada neće doći. Isus kaže: “Mene nemate uvijek.” Drugim riječima – ne propusti čas kada ti Bog dolazi u susret.

Koliko smo puta u životu rekli: “Još ću se malo zabaviti, pa ću se onda ozbiljnije posvetiti vjeri.”; ili “Ne mogu mu oprostiti sada… – možda idući tjedan, možda iduće godine…”; ili “Trebao bih dovesti svoj život u red, možda od sutra … Želim stati na kraj sa svojim habitualnim grijehom, možda od sutra … Trebam početi živjeti dostojno obećanja Kristovih, želim, ali ne još…”
Ali… što ako tog “sutra” ne bude? Što ako danas prođe, a nisam prepoznao da je to danas bio dan Gospodnji? Da je to bio dolazak Isusa u moju kuću? Da sam primilo milost da promijenim život, ali sam se okrenuo… Marija u evanđelju ne kalkulira. Nije čekala Pashu. Nije rekla: “Ima vremena.” Ona zna – Isus je tu sada, i sada je trenutak da iskaže ljubav. Ona koristi sadašnji trenutak za nešto vječno. I zato njezin čin postaje nezaboravan.

I mi danas stojimo pred istim izazovom: Hoćemo li prepoznati trenutke kada nam Gospodin dolazi? Hoćemo li biti vjerni poticajima Duha Svetoga kada ih prepoznamo? Možda imamo osobu u životu kojoj treba oprostiti – danas je dan. Možda imamo dijete kojem treba posvetiti više pažnje – danas je dan. Možda imamo srce koje treba izliti pred Bogom – danas je dan.

Ne čekaj neki drugi trenutak. Jer Onaj kojeg imaš danas, sutra možda više nećeš imati u istoj blizini. Uskrs je blizu. Isus dolazi. I on ne dolazi u spektaklu, nego u svakodnevici – u kući, na večeri, u blizini prijatelja. On dolazi i čeka našu ljubav, našu pomast – da mu posvetimo ono što imamo. Ne sutra. Danas.