Čovjekovi odgovori nisu dostatni da bi upoznao Isusa. Već su se njegovi suvremenici podijelili u mišljenjima. Tko je on? Odakle dolazi? Isus ostaje tajna za svoje suvremenike.

A mi, što mi kažemo za Isusa? Jesu li naši stavovi jasni i glasni?

Prvi i neophodni uvjet da bismo prepoznali Boga jest poniznost. Potrebno je prepustiti se, odreći se vlastitih uvjerenja i dopustiti se poučiti.

Oni koji su ga najmanje poznavali, vojnici-stražari, skromni i na svoj način ponizni priznali su: Nikad nitko nije ovako govorio. Što znači da su njegove riječi drugačije, nisu prazne, pune ponosa i laži. Isus je “Istina” i njegove riječi to potvrđuju.

Ako se takvo što događalo među njegovim slušateljima, s većim razlogom njegova djela izazivaju čuđenje, divljenje, ali i kritike, ogovaranja, mržnju… Isus govori „jezikom milosrđa“, njegova djela i riječi otkrivaju duboku ljubav koju ima za sve ljude, a posebno za one koji su ga najpotrebniji.

Danas, kao i u Kristovo vrijeme, mi kršćani smo – ili moramo biti – „znak osporavan“, jer ne želimo govoriti i djelovati kao drugi. U nasljedovanju Krista koristimo “jezik milosrđa i ljubavi”, univerzalni jezik kojeg su svi ljudi sposobni razumjeti. Kao što je papa Benedikt XVI. rekao u enciklici Deus Caritas Est, „Ljubav – caritas – bit će uvijek nužna, čak i u najpravednijem društvu. (…). Onaj koji želi ukloniti ljubav sprema se ukloniti čovjeka kao takvog. Amen!