Dragi vjernici, Isus u današnjem evanđelju kaže: „Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobrodošao u svom zavičaju.“ Ako smo se odlučili krenuti putem svetosti, trebamo računati na to da nas ljudi koji put neće razumjeti ili će nas čak i odbaciti. Ako želimo služiti Bogu trebamo pripremiti dušu na kušnju (usp. Sir 2, 1). Ne smijemo se dati obeshrabriti i dopustiti da strah od ljudskih obzira narušava naš odnos s Bogom. Ponekad nam se čini da bismo lakše rasli u svetosti negdje drugdje, među nekim drugim ljudima, a ne ovdje gdje jesmo. Ali ako vjerujemo da Bog vodi naš život, onda vjerujemo da On itekako poznaje i našu životnu situaciju i okruženje, te da će nam dati sve potrebne milosti. Trava je zelenija u tuđem dvorištu tipična je zamka u koju padamo pa kreće niz frustracija i nezadovoljstva, prebacivanje odgovornosti i krivnje na druge, izbjegavanje molitve i izvršavanja dužnosti itd. Dakle, djelujemo i rastemo tu gdje jesmo, unatoč teškoćama na koje nailazimo. Ljudi koji nas ne razumiju i zbog kojih se ne osjećamo dobrodošlo u svom zavičaju, možda su nam poslani kako bismo rasli u ljubavi, strpljivosti i poniznosti.

Isus također spominje proroka Iliju i Elizeja koji nisu bili poslani samo Židovima. Ilija je bio poslan udovici u Sarfati sidonskoj, a Elizej Naamu Sircu. Bog izlijeva svoje milosti, šalje nam ljude u život preko kojih nam želi nešto reći i poručiti, ali prepoznajemo li mi Božje djelovanje u svom životu? Jesmo li mi oni koji odbacuju proroke iz svog zavičaja? Što činimo s milostima koje nam Bog želi dati? Riječ Božja se vraća u krilo Očevo plodna, no jesmo li mi oni koji će ugrabiti plod? Isus je bio prvenstveno poslan Židovima, rodio se među njima kao jedan od njih, ali oni su Ga najviše i odbacivali, stoga se milost Božja širi i na sve ostale narode. Dragi vjernici, ne budimo oni koji će prokockati Božju milost, nego budimo oni koji će primiti Krista i donositi Ga drugima.