Crkva nam danas pred oči stavlja jednu staricu. Jednu ženu koja je skoro čitavi život posvetila Bogu. Sv. Luka pripovijeda kako je danju i noću bila u Hramu. Ona, starica, neumorno je čekala, kucala i tražila Krista. Čekala je svojeg Otkupitelja. Na vratima hrama kucala je na vrata pravoga Hrama. Tražila je Onoga koji je nju već pronašao. Proročica Ana postaje simbol ustrajnosti. Ustrajnosti u svakodnevnim padovima i usponima u našem životu. Ona, premda stara, uspijeva doći do Krista, uspijeva ući u pravi Hram koji se nalazi u njezinom srcu. U tome Hramu rađa se novi život djeteta Božjeg. U tome Hramu pronalazi se mir i radost. U tome Hramu nalazi se Život.

Kojim putem doći do toga Hrama kojem je zaglavni kamen sam Krist Isus? Ana nam savjetuje da postovima i molitvom neprestano služimo Bogu. Riječ je o dvama sredstvima. Ili, bolje, o dvije zvijezde vodilje na podivljalom moru života, bez kojih ne možemo pristupiti tome unutrašnjem Hramu. Neki se varaju kako su se vremena promijenila i mi za tim više nemamo potrebe. No, bez njih, u nama ostaje vladati stari čovjek. Tiranija te stareži sklone propadanju očituje se u požudi tijela, požudi očiju i oholosti života. To je ono što pripada svijetu. A mi, kršćani, zaudaramo ljubeći te stvari, dok bismo po ljubavi Kristovoj trebali rasprostirati njegov miomiris. Ako ljubimo svijet u nama nema ljubavi Očeve, vrata Hrama ostaju nam zatvorena i sve više se od njih udaljujemo. Neka zato post i molitva budu naši suputnici u ovome životu. Post, posvemašnje odricanje, jer uništava i suzbija požudu tijela i požudu očiju, a molitva, slična onoj poniznog carinika, oholost života pretvara u ponizno služenje za život svijeta, kao i osluškivanje Božje volje. Doista, ponizna molitva je pravi razgovor dvoje prijatelja u unutrašnjem Hramu srca. Dvoje prijatelja, tebe koji činiš volju Božju i samoga Boga.

Proročica Ana pokazuje nama kršćanima da se ustrajnost isplati, kako je post učinkovit, a molitva nešto uzvišeno. Do te mjere uzvišeno da nam se dopušta da ugledamo samoga Krista u našoj nutrini, da Ga susretnemo ne samo u nama nego i u svakom čovjeku stvorenom na Njegovu sliku.