Podijeljeno kraljevstvo ne može opstati, no  – što je s tvojim srcem? Što s mojim? Što ako je ono podijeljeno?

Dok u današnjem evanđelju neki sumnjaju u Krista i njegovu moć da izgoni đavle, sumnjajući da i Isus igra neku đavolsku igru, ono na što ih on upozorava jest problem razdvojenosti i nesloge koji vode do toga da netko bude poražen. I dok, na prvi pogled, Isus želi reći da bi đavli propali ukoliko bi među sobom bili nesložni, ono na što dalje upozorava svoje slušatelje jest da su oni među sobom nesložni, te da je njihova vlastita nesloga uzrok njihove propasti. Ta pak nesloga počiva u tome što su im srca podvojena, što misle da služe Bogu, a ne vide među sobom onoga kojega je Bog poslao, te ga ne žele priznati i prihvatiti svojim Spasiteljem. Na taj način, oni su ti koji su slabi, koji prosipaju milosnu priliku koja im je pružena, te koji će, ukoliko ne stanu na Kristovu stranu, zasigurno propasti. Doći će vrag po svoje, rekao bi naš narod.

To je ono na što, preko Jeremijinih usta, u prvom današnjem čitanju, Bog upozorava narod – „Okrenuli ste mi leđa, a ne lice.“

Stoga, draga braćo i sestre, vrijeme je da si svatko od nas posvijesti sljedeće:

Sve što činiš, sve što gledaš, što slušaš, sve što čitaš, sve što govoriš, sve što misliš, što pjevaš, način na koji se oblačiš, svaki tvoj trenutak vodi te ili bliže Bogu ili bliže Zlomu, jer nema sive zone, nema neutralnog teritorija, nema nikakvog odmorišta izvan bitke; u svijetu borbe za dušu ne postoje ljeta niti zime….

Naime,sve što te ne dovodi bliže ka naručju Očevu, vuče te pod noge Sotonine. Ne postoji srednji put, uzbrdica je jako skliska i ako svaki tvoj trenutak nije penjanje, onda je sigurno kliženje unatrag…

Okrenimo stoga svoja lica prema Gospodinu i ne budimo podvojeni… Amen.