Evanđelist Matej pripovijeda: „I nagrnu k njemu silan svijet“ (Mt 15,30). Slijepi i hromi, kljasti i umorni, tjeskobni kao i oni koji pate – mnogi muškarci i žene traže Krista i njegovu nježnost, praštanje i svjetlo, njegovo milosrđe i dobrotu. I danas mnogi muškarci i žene traže Krista, a Evanđelje nas poziva dovoditi ljude k njemu. Najveći znak ljubavi prema bližnjima činimo upravo onda kada im pomognemo približiti se Kristu. Život vjere zahtijeva svetost i poslanje, obraćenje i angažman. Sveti Pavao će reći da trebamo imati i isto mišljenje kao i u Isusu Kristu (usp. Fil 2,5).

Današnje evanđelje nam također otkriva kakvo je Isusovo srce jer govori svojim učenicima: „Žao mi je naroda“ (Mt 15,32). Ljudi koji su uz njega ne smiju biti gladni, stoga ih Isus hrani kako ne bi klonuli putem. Kako je samo dobar Gospodin i koliko smo dragi Isusovu srcu! Kad o tome razmišljamo i naše se srce širi u zahvalnosti, divljenju i iskrenoj želji za obraćenjem.

Bog koji je postao čovjekom, Bog koji žarko ljubi svakog pojedinog i konkretnog čovjeka, i koji se predao za nas, kojega trebamo u svemu i za sve – jer kako kaže Ivanovo evanđelje „bez mene ne možete učiniti ništa” (Iv 15,5) – taj Bog, taj isti svemogući Bog, također i neočekivano treba čovjeka. Potrebno mu je naših sedam kruhova i nekoliko ribica kako bi s njima nahranio veliko mnoštvo. Osvijestimo si koliko se Isus oslanja na čovjeka, na svakoga od nas – i koliko zapravo vrijedimo u Njegovim očima. Amen.