Preuzeti poziciju u pogledu svjedočanstva znači biti licem u lice s istinom Boga. Židovi se ovdje pokazuju tvrdokornima. Šaljući svjedoke i naročito tog svjedoka, koji je njegov Sin, Bog prihvaća biti stavljen u pitanje, po odgovoru kojega donosimo. Jer odbaciti svjedočanstvo, znači odbaciti istinu samoga Boga, nijekanje da je Bog istinit. Odgovor kojega dajemo Božjem svjedoku je odgovor dan samom Bogu. U tom odgovoru ide zajedno sama istina, jer je Bog istina i izvor svake istine. Najdublja odgovornost čovjeka je zauzeta odnosom prema istini Boga. Kad „onaj koji dolazi od Boga izgovara riječi Božje“, čovjek je prima poput naloga – ali to je nalog koji izvire iz ljubavi Oca „potvrđujući da je Bog istinit“. Susret s istinom Boga je tako osobni susret, u najjačem značenju riječi, jer u tom susretu osoba odlučuje o temeljnom smislu svoje egzistencije.

Kristovi učenici takoreći po naravi posjeduju smisao za istinu. Ta je potreba upisana u njihovo poslanje. Posjeduju spontano ljubav i poštivanje prema istini, posjeduju kult lojalnosti i strahotu laži. Ne štede svoje napore i muke pri istraživanju istine, i u tom istraživanju, pokazuju se strogi i potpuno časni. Očuvati i njegovati smisao za istinom nije uvijek laka stvar u aktualnoj kulturnoj klimi, jer su prevladavajuće misli takve da potiču ‘obrnutu logiku’.