Današnji blagdan sv. Stjepana odgovor je na jučerašnji blagdan Božića, dan Božje ljubavi, odgovor čovjekove ljubavi na Božju ljubav. Stjepan je prva žrtva ljubavi na Kristovu žrtvu ljubavi. On je prvi svjedok, prvi mučenik Božje ljubavi, zato ga Crkva slavi u svojoj liturgiji drugi dan Božića, naglašavajući prvu ljudsku kršćansku ljubav, kako kršćani trebaju postupati i prema svojim neprijateljima, onako kao je i Krist postupio. Stjepan je bio jedan od sedam prvih đakona koji su služili u crkvi, ali u nekim zgodama i propovijedali. Tako je i nastradao zbog Istine, koju je svjedočio o Kristu. Najviše Istina izaziva bijes i mržnju nevjernika. Tko živi i svjedoči istinu, taj neka se ne boji, na Kristovom je putu. Taj ostvaruje svoj život u punini.

Danas, mnogi ljudi slave imendan kao sjećanje na Svetog Stjepana mučenika. Mislim da nije loše razmišljati o životima poznatih Božjih ljudi. Njihovi životi i životni primjeri mogu nam pomoći da razumijemo kakav je Bog i kako se On može očitovati u našem životu. Ne znamo mnogo o Stjepanovom životu. Sve što znamo nalazi se u Djelima apostolskim, u šestoj i sedmoj glavi. Bio je izabran od apostola za jednog od sedam đakona, poslužitelja u narodu. Stjepan je bio nadaren propovjednik i poznavatelj Starog zavjeta. Luka piše da je čak činio i čudesne znakove u narodu. Dok je tako jednom govorio puku, optuže ga neki i zgrabiše te ga odvedu pred Veliko vijeće namjestivši mu lažne svjedoke. Veliki mu svećenik dopusti reći što misli. To je Stjepan jedva dočekao te počne od Božjeg izabranja Abrahama preko Mojsija, Salomona, proroka koji su navješćivali dolazak Pravednika. Kad to Stjepan reče, oni pobjesne, počeše škrgutati zubima. Stjepan pun Duha Svetoga pogleda u nebo i reče: Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjeg, gdje sjedi s desne Bogu. Oni na njega bjesomučno navališe, odnesoše ga izvan grada te kamenovaše. Tu je presudio i Savao, kasnije zvani Pavao.

Pod udarcima kamenja Stjepan je molio: Gospodine, primi moj duh! Potom pada na koljena zazivajući: Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh! Pade i izdahnu u Gospodinu. Tada nastade veliko progonstvo kršćana u Jeruzalemu.

Stjepan je prvi svjedok koji je nesebično posvjedočio za Krista. Čak je izgovorio i Isusove riječi: Oprosti im, Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh! Ovaj Stjepanov primjer je Kristova poruka da ne vraćamo mržnjom nego da opraštamo. Isus je govorio unaprijed kako će ih ljudi progoniti, optuživati, voditi pred sudove, ali da se ne boje. Ne treba razmišljati o tome kako i što govoriti i braniti se. To će Duh Sveti govoriti, njemu treba sve prepustiti. Isus je znao za ljudsku nemoć i slabost ljudske naravi: oko za oko, zub za zub!

Kada osobno doživimo i steknemo iskustvo Božje milosti koje se očituje u Božjem oprostu nama, tada nećemo nikada imati problema opraštati drugima ma što da su nam učinili. Ukoliko to pokušamo svojom silom, tada će to uvijek biti stava “oprostit ću ali neću zaboraviti” ili nešto slično.

Možda si ponekad postavljamo pitanje, zašto Bog dozvoli da strada ovako dobar čovjek. Nije li on još mogao raditi i dovesti Kristu još puno ljudi. Nije li to ustvari bio gubitak za Krista što dozvoli da Njegova vjerna djeca stradaju. Kada bolje promislimo, shvaćam tada da je Stjepanova smrt bila kanal Kristove milosti za generacije koje čak i nas dotiču. Zahvaljujući Stjepanu i Kristovoj milosti, najrevniji borac za otačke običaje, Savle, postat će najveći borac za Krista. On će promijeniti ime i zvat će se Pavle.

Molimo stoga Sv. Stjepana neka nam kod Gospodina isprosi milost da budemo takvi kao on – naš uzor u svjedočenju vjere – da uvijek možemo svima oprostiti te i za neprijatelje svoje moliti, pa da nam to donese blagoslov kojim ćemo obogaćivati jedni druge.