Svatko ponekad postavlja pitanje: „Bože, gdje si?“ U Sv. pismu, osobito kroz Stari zavjet, narod se pita je li ih Jahve ostavio. Malo se tko u kriznim situacijama sjeti da je Bog prvi isto pitao čovjeka. Kada je Adam pao u grijeh, Bog ga je tražio: „Gdje si?“ Grijeh je taj koji je narušio odnos između Boga i čovjeka, blizinu je pretvorio u udaljenost. Bog je prvi potražio čovjeka, objavljuje mu se, objavio se kao Jahve, Ja sam Onaj koji jesam, Onaj koji je tu uz vas, koji je prisutan, koji će uvijek ostati uz vas. Preko proroka Izaije je obećao znak svoje vjernosti: „Evo, djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel – s nama Bog“ (Iz 7,14).

U današnjem evanđelju slušamo o navještenju Blaženoj Djevici Mariji da će Ona biti ta koja će roditi Sina Božjega i kome će nadjenuti ime Isus. Bog neumorno traži čovjeka do te mjere da se utjelovio i postao Bog s nama, postao je dio naroda, jedan od nas. Ono obećanje u Jahvinom imenu, uvijek ću biti s vama, u Isusu doživljava svoj vrhunac jer Isusovo ime znači „Jahve spašava“. Za naše spasenje se rodio, za nas je umro i uskrsnuo. Uzašavši na nebo obećao je da će biti s nama do svršetka svijeta. Njegova milost je prisutna u sakramentima, a u euharistiji je On prisutan na poseban način. Stoga, ne treba se pitati gdje je Bog, On je uvijek s nama, neka se svatko zapita „gdje sam ja?“ Jesam li u Božjoj milosti, jesam li poput Djevice Marije uvijek otvoren djelovanju Duha Svetoga, živim li sakramentalno, ljubim li Boga iznad svega, a braću kao sebe? Ili možda bježim i od Boga, i od sebe, i od drugih?

Sveto pismo je Božja Riječ, a činjenica da se Bog objavio je pokazatelj da je On uvijek s nama, da nas neprestano traži i da nam želi dobro. Blažena Djevica Marija najprije je Božju Riječ utjelovila u svojoj duši, a potom po sili Duha Svetoga i fizički. Neka nam razmatranje Božje Riječi pomogne da uronimo u otajstvo Božje ljubavi. Neka nam euharistija pomogne da se sjedinimo s Bogom i da ga utjelovimo u svojoj duši te da se nikada od Njega ne odijelimo.