Draga braćo i sestre,

Danas u evanđelju slušamo o naraštaju koji traži znak. To nije ništa neobično jer mnogi od nas, ljudi, tražimo neki znak od Boga. Traženje znaka je u određenom smislu želja za nekom potvrdom – potvrdom da je Bog tu, da je blizu, da nas voli. I u tom kontekstu možemo postaviti pitanje: zašto nas Bog ne posluša i ne da nam znak? Zašto nam ne udovolji, pa bi tada svi naši problemi bili riješeni?

No, Bog nam ne daje uvijek znak onako kako bismo mi željeli. Nije to tako jednostavno – da nam Bog samo da znak, mi bismo bili zadovoljni, surađivali s njim, i život bi bio pun harmonije. Međutim, problem nije u Bogu. Problem je u nama ljudima i u našoj uskraćenosti da prepoznamo Božje znakove. I nije to samo problem današnjeg naraštaja – to je problem svih prošlih naraštaja – kao što kaže evanđelje. Čini se da nismo u stanju uspostaviti pravu razinu komunikacije s Bogom.

Mnogim ljudima Bog postaje poput duha iz Aladinove lampe ili zlatne ribice koju zazivamo kad nam nešto treba, očekujući da ispuni naše želje. A kada se ne ponaša onako kako mi želimo, kada ne ispuni naše želje odmah, mi se ljutimo. Ljuti smo jer smo u molitvi “ubacili novčić”, a on nam nije dao željeni proizvod.

Draga braćo i sestre, današnje evanđelje nam govori o manjku pouzdanja u Božju volju i providnost. Božja riječ nas poziva da Boga gledamo kao prijatelja, kao oca, kao nekog najbližeg kojem je stalo do nas. Ne kao nekog stranca koji je tu samo da bi ispunio naše želje. Bog nije naš sluga koji će nas samo služiti kad mu kažemo. Bog je naš otac i prijatelj, a mi smo pozvani da živimo u odnosu s njim – odnosu punom povjerenja.

Znakove koje Bog daje, često ne prepoznajemo jer nismo voljni gledati s vjerom. I zato nas poziva da ustrajemo u vjeri, da mu vjerujemo i u trenucima kada ne razumijemo njegove planove. Božja volja nije uvijek u skladu s našim željama, ali ona je uvijek najbolja za nas, jer Bog zna što je za nas najpotrebnije.

Pozvani smo, draga braćo i sestre, da u svakom trenutku života gledamo Boga kao  prijatelja, a ne kao nekog tko samo ispunjava naše želje. Neka nas danas Bog potakne da obnovimo svoju vjeru, da mu pružimo svoje povjerenje, i da prepoznamo znakove koje nam on šalje – znakove ljubavi, nade i spasenja.