Svemogući Bog ustanovljuje svoj narod poput prekrasnog vinograda. On tomu narodu daje da raste usred svih drugih nacija. Međutim kada se narod odvrati od Gospodina uvijek imamo dojam da će od neprijatelja biti razrušen. Postavlja se pitanje svaki put kad se nešto strašno događa koji je tomu uzrok. Samo Bog može pomoći posjećujući svoje, samo on daje život koji može iznova obnavljati.

Ako se danas uputimo prema izgradnji te naoko klimave i nedovršene zajednice ljudi s kojima se susrećemo, onda bismo konačno trebali biti zajednica onih koji odgovaraju na Božja očekivanja. Ona je okrenuta prema budućnosti i živi pod utjecajem milosti te u miru. Ona traži sve ono što je plemenito i čisto te na taj način donosi plodove koje od nje Bog želi.

Iz današnjega odlomka iz Ivanova evanđelja uočljiva je vrlo strašna Isusova optužba farizeja i velikih svećenika koji su zapravo sebi prisvojili jedini pravo da tumače zakonska pravila i da određuju hram Božji. To je zapravo nastavak njihove goleme prepirke koja se provlači stalno kroz Ivanovo evanđelje. Kad njih kritizira zapravo kritizira judaizam koji je od svog poslanja načinio povlasticu rezerviranu jedino za tzv. duhovnu elitu, koja na taj način zapravo iskrivljuje pravo božansko poslanje. On odstupa od njih navješćujući im da će samo oni profitirati koji su istinski otvoreni kraljevstvu Božjem. Istodobno s tako korjenitim pristupom farizejima i velikim svećenicima on očituje i svoje vlastito poslanje. Biti će odbačen i osuđen, ali će postati kamen temeljac novoga Božjega hrama.