Znamo što je napast, jer smo joj podložni. S njom se rađamo i živimo, s njom umiremo. I najveći sveci bili su napastovani. Moj dragi profesor, dominikanac Jean-Michel Maldamé, znao je nositi majicu s natpisom „otporan na sve osim na napasti“.

Napast je prisutna u svakodnevnom životu. Napast brze vožnje, napast neumjerenosti i pretjerivanja, napast da ne progovorimo kad bi trebali zašutjeti, napast uvrede i poniženja, napast da drugima pokažemo svoju moć, da je iskažemo nad drugima, napast nošenja lažnih maski. Tko može reći da ne poznaje ove i mnoge druge napasti? Pa čak i napast pobune protiv Boga?

Međutim, evanđelje prve korizmene nedjelje otkriva još nešto. Iza iskušenja i napasti koje navodi postoji netko. Biblija ga nedvosmisleno imenuje, to je đavao; napasnik koji ne voli ljude, koji traži kako ih upropastiti jer ne podnosi njihovu sreću.

Đavao ljudima ne želi dobro jer je zavidan. Đavao uvijek napada tamo gdje smo najslabiji. On ne popušta i ne odustaje. Svoje napasti uvijek dobro upakira u poklon papir. Stručnjak je u prevarama. Međutim, Isus  otkriva i daruje put pobjede nad iskušenjima.

Na kraju četrdesetog dana samoće i posta u pustinji Isus je iskušavan u tri važne stvari: sitost, slava i moć. Nijedna od ovih triju čovjeku važnih stvari po sebi nije zla.

Nije zlo biti sit. Nije zlo biti slavan. Nije zlo biti moćan.

Roditelji imaju moć, ne da bi je zloupotrijebili, već da bi štitili i odgajali svoju djecu. Kao Sin Božji Isus je također imao moć. Skok s vrha Hrama donio bi mu veliku slavu. Pribavio bi mu medijsku pozornost i učinio ga slavnim i poznatim. Mogao bi postati moćnim vladarom svih kraljevstava svijeta.

Kako Isus koristi svoju moć? Kako odgovara na napasti odnosno kušnje? To čini povjerenjem i poslušnošću Božjoj riječi.  

Na prvu napast odgovara riječima: „Ne živi čovjek samo o kruhu…“. Jesti, blagovati, lijepo se gostiti – životno je i važno. Ali biti u odnosu s Bogom još je životnije i važnije.

Na drugu napast odgovara riječima: „Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega“. Kao da nam govori ne izazivaj Boga, ne traži privilegije. Biti odgovoran za svoja djela znači biti slobodno ljudsko biće koje u poslušnosti prihvaća život kakav jest.  

Na treću napast odgovara riječima: „Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi“. Nemoj se klanjati ljudima, nikoga ne idealiziraj, pogotovo ne klanjaj se stvarima, a ponajmanje đavlu.

Svojim odgovorima Isus je otjerao đavla. Središnja poruka nama vjernicima danas je za ništa na svijetu ne napustiti Boga, ostati vjeran. Za ništa na svijetu ne napuštajmo svoj krsni savez i dostojanstvo Božje djece. Ostanimo vjerni!

Neće nam uvijek poći za rukom ostati vjerni. Ponekad ćemo možda popustiti napasti i iskušenjima. No, znamo, Isus ostaje vjeran, ostaje na našoj strani. Živimo od Riječi Božje. Živimo po Riječi Božjoj. Mislimo Riječ Božju. Govorimo Božju Riječ. Ona pobjeđuje i čuva u nama život vječni. Amen.