Usred Govora na gori, iz kojeg možemo iščitati  ustav Božjega kraljevstva, Gospodin i Učitelj Isus navodi primjer koji, nažalost, mnogi među nama odmah  razumiju iz iskustva.

Stari Rimljani su imali izreku „Acta, non verba!“ To jest „Djela, a ne riječi!“.  Pučki bismo rekli: „djela ostaju, a riječi lete“. Složit ćemo se kako je hvale vrijedno činiti dobra djela, a ne samo govoriti o njima. No jesu li riječi zaista toliko nebitne? Prisjetimo se važnih trenutaka u svojem životu! U sjećanju nam ostaju i djela i riječi. Jednako tako, u teškim trenutcima kada nam je potrebna utjeha i suosjećanje, lijepa riječ unosi mir. Sve nam se tada urezuje u srce: i riječi i djela. Prisjetimo se samo roditelja, braće i sestara i svih koji više nisu s nama. Uz njih su uvijek vezane lijepe uspomene. Pamtimo  i njihovu boju glasa i riječi koje su nas  ohrabrile, podučavale i jačale. I to se ne zaboravlja.  No hoće li nakon lijepih riječi i uslijediti dobra djela?

Nažalost, postoje riječi koje se izgovore nepromišljeno, jer jezik zna posjeći jače od mača i izlomiti kosti drugoga. Zato Isus u današnjem evanđelju strogo govori upravo o riječima.  „Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu.”

Iz Isusovog govora možemo zaključiti kako se zla riječ može usporediti s ubojstvom, jer zla riječ u određenoj mjeri čovjeka ubija. Zato si posvijestimo u ovoj korizmi koliko je važno što, kada i kako govorimo. Razmislimo što ćemo reći prije nego izgovorimo, jer se u konačnici često kajemo. Vrlo često stavimo sebe u poziciju sudca, a zaboravljamo kako je Bog jedini sudac. 

Isus nas upozorava: krivac sam ako svojom srdžbom ili svojim riječima satrem bližnjega. Ključ je u tome da smo braća. Budući da je Sin Božji čovjekom postao, po njemu i njegovu utjelovljenju i  mi smo postali braća jedni drugima. Djeca smo u istoj obitelji. Bratu govorim, brata oslovljavam, bratu sam dužan čuvati život. Za Isusa je silno važno da živimo u miru i ljubavi prema svakome. 

Zato čak ni uzvišen čin svete mise ne može čovjeku koristiti, ako nije u miru sa svojim bližnjim. Isus ovim izjednačava ljubav prema Bogu s ljubavlju prema bližnjemu. A za početak, pokušajmo ove korizme biti suosjećajni prema svima prilikom izricanja ukora. Potrudimo se pohvaliti druge, ali ne lažno već iskreno. I neka nam dobre i blage riječi uvijek budu na ustima, i neka izlaze iz dobra i plemenita srca.