Samo pazi i dobro se čuvaj da ne zaboraviš događaje što si ih svojim očima vidio; neka ti ne iščeznu iz srca ni jednoga dana tvoga života. Paziti se i dobro se čuvati. Poslušajmo Krista koji nam govori preko Mojsija. Pazimo na sebe, pazimo da ne zaboravimo ono što smo primili od Boga. Mi ljudi, mi kršćani skloni smo zaboravu. Često samim svojim postupcima pokazujemo da više ne poznajemo Krista premda se nazivali časnim imenom kršćanina. No zašto dopuštamo da nam Krist iščezne iz srca? Zašto imamo potrebu kaljati Kristovu sliku u nama? Teško je dati precizan odgovor koje bi potpuno obuhvatio sva naša pitanja.

Jedan koji bi mogao biti na pravom tragu je naša potreba za osvrtanjem. Sjetimo se Lotove žene koja se osvrće za svijetom. Sjetimo se Izraelaca koji se osvrću i žele natrag u Egipat, sjetimo se apostola Petra koji javno izjavljuje kako ne pozna Krista. Čemu se osvrtati? Već si na putu, već si krenuo Kristovim putem. Zašto uporno željeti zaboraviti Krista. Zaboraviti Krista znači osvrtati se za grijehom, željeti živjeti egipatski. Upasti u zamku isprazne trenutne ugode, postati nalik životinjama, a ne onome koji te je stvorio. Zato ne smijemo zaboraviti događaje što smo ih svojim očima vidjeli, ne smijemo zaboraviti da je Krist umro i uskrsnuo te da smo i mi po krštenju s njime umrli i uskrsnuli. I uzimanjem svoga križa i odricanjem od svijeta mi nastavljamo umirati s Kristom po tom istom sakramentu koji smo jednom primili.

Nemojmo se osvrtati, bježimo od svijeta, budimo slični Bogu. Ne pokušavajmo spojiti u svojim životima oprečne stvarnosti. Ili svijet ili Krist. Budi kršćanin koji pazi i dobro se čuva. Dobro čuva blago kojemu je dano na krštenju. Ne osvrći se niti prema Sodomi niti prema Egiptu! Krštenje je događaj koji ne smiješ zaboraviti jer si po njemu obnovio sliku koja je utisnuta u tebe od početka. Živi po njoj i bježi od grijeha jer to je vršenje zapovijedi Kristovih, to znači biti velik u kraljevstvu nebeskom.