Kada iznova čitamo Gospodnje geste, postajemo u vjeri takoreći njegovi suvremenici. Pod uvjetom da naše čitanje svetih tekstova jedino i isključivo prema slovu koje ubija, već prema duhu, biblijski opisi nas postavljaju izravno u kontakt sa Sinom Božjim. Možemo ih, prema tome, razumjeti  kao da su osobno nama upravljeni, u dijalogu između ja i Ti. Ono što se od nas traži, jest da otvorimo posve svoje srce. Njegovi protivnici mu prigovaraju kako se usudio prekomjerno Boga nazivati svojim Ocem. Oni se predstavljaju, protiv njega, kao branitelji Zakona i čistoće monoteizma Tako Židovi koji kod Ivana označuju religiozne poglavare koji su neprijateljski prema Isusu žele da Isus umre: „jer je ne samo kršio nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom“.

U klimi goleme polemičke napetosti, Isus otkriva riječima svoje jedinstvo bivstovanja i djelatnosti s Ocem. Međutim kako odgovoriti na potrebu „da svi časte Sina kao što časte Oca“?

Isusovi slušatelji imaju sredstva da prepoznaju razloge, jer njegova prisutnost i djelatnost prate brojna svjedočanstva.

Brojni su svjedoci o kojima govori evanđelje: Ivan Krstitelj, Pismo i Mojsije, sam Isus, Isusova djela i Otac. Nadalje susret ćemo svjedočanstvo Duha i bit će pitanje vode i krvi, evanđelista, učenika, kršćana, same istine. Ta lista nije jednostavno nadodavanje. Sva ta svjedočanstva se svode na Očevo svjedočanstvo, bilo da ga produžavaju i prenose, i sva imaju jedan jedinstveni objekt, a to je Isusova osoba.

Isusovi protivnici su se skandalizirali, prosuđujući hulom i prekomjernim njegovu pretenziju da bude jednak s Ocem. Međutim bili su u krivu, jer ako su htjeli gledati ispravno, otkrili bi svjedočanstvo Očevo. To svjedočanstvo Oca, jest onaj tko podržava druga svjedočanstva i koji nam omogućuju da u njima zamijetimo poruku i relativno značenje.