Od prvih kršćanskih vremena, mise „Zornice“ bile su kao prvo zavjetne mise, tzv. „Missae Rorate“ – u čast Bl. Djevici Mariji; obično su bile samo subotom – ili u određene dane u tjednu tijekom vremena Došašća. A naziv „Missae Rorate“ dobile su po ulaznoj pjesmi, koja je bila jednaka kao i na Prvu nedjelju Došašća, odnosno „Rorate coeli“ – iz Knjige proroka Izaije.

Liturgijska boja tih zavjetnih misa bila je bijela, zbog Marijanskog karaktera, a mise su se slavile bez svjetla, samo s upaljenim svijećama, iščekujući sunčevu svjetlost koja bi tijekom mise počela obasjavat’ unutrašnjost crkve. Dakle, poveznica s Kristom bila je vrlo jasna i upečatljiva; a i jedan od Marijinih naslovâ, kojeg joj je podarila pobožnost i tradicija Crkve jest – Zvijezda jutarnja. Sve ovo ističe, kolika je zahvalnost Crkve i nas vjernika Bl. Djevici Mariji, što se odazvala na Božji poziv te samim time postaje i uzor za nasljedovanje nama kršćanima.

Za današnju svetkovinu – Bezgrješnog začeća Bl. Djevice Marije, koja pada u vremenu Došašća, mogli bismo reć’ da je to uistinu lijepa svetkovina, ali je i jako nepoznata. Čak ni mnogi upućeniji kršćani, koji misle da dosta toga znaju o svojoj vjeri, teško da bi mogli točno reć’, koji bi bio njezin sadržaj. A i oni koji misle da to dobro znaju, vrlo često krivo protumače ono što Crkva danas slavi.

Naime, zbunjujuće je već samo ime svetkovine, sastavljeno od dviju riječi: “bezgrješno” i “začeće”. Začeće novog čovjeka jest čudesan događaj, crkveno bismo rekli, trenutak ljudske suradnje s Bogom u stvaranju novog bića, to je taj veličanstveni trenutak. Bezgrješnost i grijeh to su krajnje suprotnosti, dvije inkompatibilne stvarnosti.

S ovim malim uvodom i predznanjem možemo ukratko reć’, što znače izrazi i sam naziv – Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije?! Prema crkvenom nauku, da na Mariju nije prešao, istočni (od glagola “isteći”), praroditeljski grijeh. Bog ju je od “istočnog grijeha” sačuvao već u krilu njezine majke Ane i to zato što je nju (Mariju) tako unaprijed odabrao da bude majkom Isusu Kristu. Radi se, dakle, o jednoj duhovnoj stvarnosti, kažemo, otajstvu i članku vjere.

Crkvena tradicija nas uči da Marija nije učinila ni osobnoga grijehâ. I zbog tako uzvišenog sadržaja ovog nauka o Mariji, uveden je u kalendar opće Crkve – uz druge blagdane i svetkovine, i ovaj marijanski – bez istočnoga grijeha začete Djevice i Bogorodice Marije. Blažena Djevica Marija očuvana je od svake mrlje istočnoga grijeha od trenutka svoga začeća. Također, Marija nije bila lišena milosti posvetne, već je bila puna milosti dobivenih od Boga i živjela je život posve bez grijeha. No bezgrješno začeće Bl. Djevice Marije, vrlo često se mijenja s događajem kad je Marija začela Isusa; radi se, dakle, o dvije različite pojave.

Svetkovina Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije, slavi se 8. prosinca. Zbog jučerašnje 2. Adventske nedjelje, prebačena je na danas; a utemeljio ju je papa Siksto IV., 1476. godine. Dogmu o Marijinu bezgrešnom začeću je svečano proglasio papa Pio IX. u poslanici “Ineffabilis Deus”, 8. prosinca 1854. godine. Katolička Crkva vjeruje da ta dogma ima potporu u Bibliji. Arkanđeo Gabrijel nazvao je Mariju „milosti punom“, a crkveni oci nazivaju je Blaženom Djevicom.

Prema katoličkoj teologiji, Marija je morala bit’ posve bez grijeha, da bi mogla začet’ Isusa. No o posebnim Marijinim povlasticama ništa ne piše u današnjem Evanđelju po Luki koje govori o Marijinu pozivu. Predstavljena kao obična mlada žena, Marija kuje svoje životne planove i priprema se na vjenčanje sa svojim zaručnikom Josipom.

No, onda je suočena s posve neobičnom situacijom, kad se od nje ne traži da planira, čini i može, nego upravo suprotno: da bude u tišini, da osluškuje svoju nutrinu i da dopusti, da primi. Tom posve novome, što Marija u sebe prima, ona kaže „da“. Upravo to, znati primiti, to je u posvemašnjoj suprotnosti s idealom samostalnog i samoodređenog čovjeka u našem društvu, a što je zapravo ideal i napast „starog Adama“ koji počiva u nama: htjeti sâm sebe otkupiti, sâm sebi pribavit’ sreću i spasenje. Svaki onaj tko se tako zatvori u sebe, taj teško dopušta Bogu da ga On dotakne, da ga promijeni.

Milost koju je Marija primila, dopustivši da je Bog obdari, tu milost smo i mi primili u času našega krštenja. I ta milost neće izblijedjet’ samo onda, ako smo otvoreni onome što nam Bog šalje na životni put – ne bi li ušao u naš život – i to ponekad na posve drukčiji način, nego što to mi možemo i zamislit’. Bezgrješno začeta, Bl. Djevica Marija, ona neka nam u toj našoj otvorenosti i spremnosti bude uzor i pomoć.