Svećenik Zaharija je na vlastitom tijelu iskusio, što znači kad čovjek više nema nikakvih očekivanja i kako je oslobađajuće to,da se može opet nadati i vjerovati. Pomoću proročkih riječi Zaharija svoje osobno iskustvo primjenjuje na cijeli narod. Svi bi trebali imat’ udjela u oslobođenju koje je on iskusio i u radosti koja je njega bila zahvatila. Jer ono što vrijedi za njega, to vrijedi i za sve ljude. I nakon devet mjeseci šutnje, iz Zaharije izlaze riječi zanosa, riječi ushita, riječi koje Crkva moli u jutarnjoj molitvi časoslova: „Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov…“.

Benedictus Dominus, tj. „Blagoslovljen Gospodin…“- to su prve Zaharijine riječi nakon devetomjesečne šutnje – nijemosti, riječi čovjeka koji se smatrao prestarim za Božje obećanje. Njegova je osobina bila duboka rezignacija, no sada se Božje obećanje ispunilo. I Zaharija slavi Boga što je iskusio da nitko nije odveć star, kad Bog želi ispuniti svoja obećanja.

Kako rekoh, Crkva svako jutro u molitvi „Jutarnje“ izgovara na usta redovnika i redovnica riječi „Blagoslovljen“ kao uvod u novi dan. Riječi su to kojima jedan starac naviješta Božju budućnost. Ako mislimo da smo prestari, a da bi se u našem životu dogodila novina, da bi započelo nešto novo, onda se prisjetimo Zaharije. On nosi poruku nade da kod Boga, doduše, ima starih ljudi, ali ne i odveć starih, a da Bog s njima ne bi imao planove.

Izvješće o Ivanovu rođenju pokazuje, kako Bog mijenja ljude i daje im mogućnost za novo. Zahariji daje dar proroštva. A kad je o našim darovima riječ, onda možemo govoriti o tome, kako Bog nama daruje sebe. Njegov dar je u tome što postaje jednak nama i što ostaje s nama. Božji dar je ono što Zaharija veliča u svom Hvalospjevu, a to je: punina spasenja, oproštenje grijeha, ljubav, svjetlo i mir.

Braćo i sestre, evo, osvanuo nam je Badnjak, Badnji dan ili Badnjica; zadnji dan Došašća i predvorje Božića. Badnjak je lijep, ugođajan obiteljski dan, kad se ulazi kroz široko otvorena vrata u samu bit kršćanstva. Etimologija riječi Badnjak vidi korijen u glagolu bdjeti, biti budan. Zato je Badnjak dan uoči Božića, dan kada se bdije.

Badnjak ujedno označava i panj, trupac, drvo, koje se naloži navečer uoči Božića. Cijela bi se obitelj okupila oko badnjaka, tj. oko drveta koje je gorjelo. Kršćanski običaji u svezi s pred-božićnim danom – Badnjakom – imaju svoje korijene u pred-kršćanskom obredu, kad su naši predci, stari Slaveni slavili Sunčev povratak, slavili su rođendan sina boga Sunca nakon najdulje noći u godini.

Kršćanstvo nije gušilo te poganske običaje, nego im je dalo jedan novi smisao. Od najdulje noći u godini postala je Sveta noć, noć u kojoj konačno prestaje čekanje. A čitava povijest čovječanstva jest svojevrsno došašće, tj. čekanje onoga – što se ima dogoditi. Kršćani na Badnji dan u svojim običajima i u svojim pjesmama, vesele se Isusovu rođenju, raduju se dolasku Spasitelja. Zato je Badnji dan, dan pun radosti i nade, dan snage i života.

I ove godine, braćo i sestre, dajmo radosti oduška. I svi kroz ove Božićne blagdane, počevši s noćašnjom misom Polnoćkom, svi pjevajmo iz svega srca! Radujmo se, jer iščekujmo rođenje našega Spasitelja! – ima li za nas kršćane veće radosti od toga?! I ne dajmo da nam tu radost itko uzme!