U svjetlu Isusove rečenice iz Ivanova evanđelja: „Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života“, Pavlova tvrdnja i upozorenje kršćanima u Efezu: „Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti živite!“ (Ef 5,8) poprima svoje puno značenje pogotovo ako na pameti imamo Isusove riječi apostolima: „Vi ste svjetlo svijeta (Mt 5, 18). Krist je istinito svjetlo koje došlo na svijet, u tamu svijeta, da rasvjetljuje svakog čovjeka, čime je ispunjen proročki navještaj Zaharije o Isusu prije njegova rođenja: On je „mlado Sunce s visine da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj“ (Lk 1, 78). Krist je svjetlo svijeta i milošću svojom po sakramentima rasvjetljuje i posvećuje naše duše. Tko u sebi nosi svjetlo ne boji se tame jer joj ne pripada više. Tama je uvijek nedostatak  ili odsutnost svjetla. Zato je shvatljiva Isusova zapovijed svima nama, djeci svjetla, koji imamo udjela u njegovom svjetlu ako živimo po vjeri : „Vaše svjetlo neka tako sja pred ljudima da vide vaša dobra djela ljubavi te slave vašega Oca nebeskog!“ (Mt 5,16).

Ne možemo biti Isusovo svjetlo u svijetu u kojem živimo bez napuštanja tame grijeha. Ne možemo svjedočiti svjetlost života pristajući na kompromis s kulturom smrti. Naše svjedočenje tko je svjetlost svijeta ne svodi se na kritiziranje tmina zla i grijeha u svijetu nego počiva na unošenju toga svjetla u svijet konkretnim djelima u duhu proroka Izaije: „Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi… Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati“ (Iz 58, 7.9-10).