Matejevo evanđelje donosi nam Isusovu kritiku pismoznanaca i farizeja zbog njihovog licemjerja i težnje za čašću, dok ujedno poziva svoje učenike na poniznost i služenje. Isus ne odbacuje Zakon niti autoritet koji pismoznanci i farizeji imaju kao učitelji, ali kritizira njihovo ponašanje. Posebno naglašava kako farizeji nameću teška pravila drugima, a sami ih ne ispunjavaju, što je znak duhovne dvoličnosti.

Isusov govor je upozorenje protiv oholosti. Po njemu ni jedan čovjek ne smije uzdizati sebe iznad drugih, jer svi smo braća pod jednim Ocem koji je na nebesima. Tu možemo vidjeti razliku između Isusa i farizeja. Dok farizeji vole pozdrave i časti, Isus, premda je pravi učitelj, pere noge svojim učenicima. Isus je pravi učitelj jer svojim životom pokazuje ono što naučava. Kritizira farizeje jer žele biti učitelji, ali ne žive ono što propovijedaju.

Međutim, ovaj odlomak se ne odnosi samo na farizeje nego na svakog tko želi duhovni autoritet, ali ga ne koristi za dobro. Isus naglašava da pravi učitelj nije onaj koji uživa u vlasti, već onaj koji ljubi istinu i vodi druge k Bogu. Braćo i sestre, ovaj odlomak možemo vidjeti kao upozorenje protiv licemjerja i oholosti te poziv na poniznost. Isus ne odbacuje autoritet učitelja, ali naglašava da pravi učitelj treba živjeti ono što propovijeda. Evanđelje ostaje snažna opomena svima koji su u službi Crkve da ne traže osobne počasti, nego da služe drugima s ljubavlju i poniznošću.

Na kraju, glavna poruka evanđelja je poziv svakome od nas na školu poniznosti i odbacivanju oholosti. Svi mi imamo s tim u jednoj mjeri poteškoća. Svi smo mi u pojedinim trenutcima oholi u kojem gledamo druge kao da su manje vrjedniji od nas. Neka nam ova korizma bude put našeg čišćenja, od naše oholosti i pohađanja Isusove škole poniznosti. Da nakraju i naše srce bude ponizno po uzoru Presvetog srca Isusova. Amen.