Facebook-f Whatsapp Youtube Instagram Tiktok
Zvanja

Povijest Dominikanskog Reda u Hrvatskoj

Drugi opći zbor Reda braće propovjednika, održan 1221. u Bologni pod Dominikovim vodstvom, povjerio je bolonjskom prof. Pavlu Dalmatincu misiju organiziranja dominikanaca u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu.

Od XIII. st. brojni samostani, žarišta duhovnog i intelektualnog života, ravnomjerno pokrivaju hrvatske prostore: Dubrovnik (1225.), Nin (1229.), Ban Brdo u Vrhbosanskoj župi (1233.), Zagreb (prije 1241.), Zadar (1244.), Split (1245.), Kotor i Trogir (1265.), Šibenik (1346.), Senj (prije 1380.), Bol na Braču (1462.), Korčula (1480.) itd.

Bilo je samostana u Istri, Lici, današnjoj zapadnoj Bosni (Bihać, Dubica), na prostoru između Drave i Save, a dubrovački dominikanci imaju redovničke kuće u trgovačkim ispostavama Republike na području današnje Crne Gore i Srbije.

Samostani u Hrvatskom primorju, Dalmaciji, današnjoj Crnoj Gori i u Albaniji od sredine XIII. st. imaju zasebnog vikara, a od 1380. tvore samostalnu Dalmatinsku provinciju.

Na području Dubrovačke Republike od 1486. djeluje istoimena dominikanska kongregacija. Ostali hrvatski samostani u sastavu su Ugarske provincije s posebnim vikarom (vicarios nationis sclavoniae).

Za turskih ratova mnogi od ovih samostana su napušteni ili poput onih u Modrušu, Bosiljevu i Jastrebarskom tvore efemernu Hrvatsku kongregaciju (1508. – 87.).

Od 1835. dalmatinski samostani, s dubrovačkim i gruškim, tvore jedinstvenu Dalmatinsku provinciju, koja je 1962, u skladu s novim realitetima preimenovana u Hrvatsku dominikansku provinciju Navještenja Blažene Djevice Marije sa samostanima u Dubrovniku, Gružu, Korčuli, Bolu, Starome Gradu, Splitu, Trogiru, a u XX. stoljeću su osnovani samostani u Zagrebu 1927., Rijeci 1951., Klopču pokraj Zenice 1978. te u Sloveniji (Žalec i Petrovče kraj Celja, 1967. i 1986.).

Godine 1998. utemeljen je Samostan bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici, dok je 2020. ukinut samostan u Žalcu.

Većina starijih samostana građena je u stilu gotike, a posebno se ističu samostan i crkva u Dubrovniku, koje su gradili poznati strani i dubrovački majstori, zatim samostani u Trogiru, Starome Gradu i Bolu.

U Dubrovniku, Bolu i Starom Gradu postoje uređene bogate zbirke umjetnina. Članovi Reda propovjednika u hrvatskim krajevima dali su niz zaslužnih ljudi, kao što su bl. Augustin Kažotić – biskup zagrebački, propovjednici Klement Ranjina, Ivan Uljarević, Anđeo Miškov, teolozi i pisci Ivan Stojković, Luka Bračanin, Vinko Pribojević, Andrija Jamometić, Donat Đorđić, Serafin Bunić, Serafin Crijević i drugi. Mnogi dominikanci bili su biskupi u hrvatskim biskupijama.

Najslavnija hrvatska dominikanka je bl. Ozana Kotorka (1493. – 1565.), dragovoljno zatvorena (reclusa) uz crkvu kotorskih dominikanaca, koja sugrađane potiče na život molitve i odricanja. I danas je kotorska „mantelata“, koju je Pio XI. 1927. proglasio blaženom, simbol zbližavanja kršćanskog Istoka i Zapada.

Na čelu Provincije je provincijal koji vrši službu u trajanju od četiri godine. ‘Od 2024. Službu provincijala vrši fr. Tomislav Kraljević.

Povijesni pregled Reda i Provincije

  • 1216. –> Papa Honorije III. bulom „Religiosam vitam“ potvrdio Red braće propovjednika (Ordo fratrum praedicatorum).
  • 1221. –> Druga Opća skupština Reda, održana u Bologni pod Dominikovim predsjedanjem, Pavlu Dalmatincu povjerila zadaću širenja Reda na Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo.
  • 1225. –> Dominikanci se nastanjuju u Dubrovniku.
  • ≈ 1228. –> Sadok iz Poljske osniva Samostan sv. Nikole u Zagrebu.
  • Prije 1233. –> Dominikanci osnivaju samostane u Bosni.
  • ≈ 1266. –> Uzmorski samostani „natio Dalmatiae“ dobivaju vlastitog vikara.
  • 1378. –> Opća skupština Reda održana u Carcassonni prihvatila osnutak nove provincije za samostane na istočnoj strani Jadrana od Cividalea del Friuli, Udina i Kopra preko Kvarnera do Drača.
  • 1380. –> Papa Urban VI. bulom „Sedis Apostolicae“ potvrdio osnutak Dalmatinske provincije sa sjedištem u Zadru (Provincia Dalamtiae).
  • 1392. –> Talijanski samostani vratili se u krilo Donjolombardske provincije.
  • 1396. –> U dominikanskom samostanu u Zadru osnovano prvo visoko učilište u Hrvata.
  • 1486. –> Opća skupština Reda održana u Veneciji proglasila zasebnu Dubrovačku kongregaciju (Congregatio Ragusina).
  • 1508. –> Učitelj Reda Toma de Vio Kajetan samostane u središnjoj Hrvatskoj (od Bihaća do Senja) izuzima od vlasti dalmatinskog provincijala imenujući im posebnog vikara, čime je ustanovljena posebna Senjska kongregacija (Congregatio Segniae), koja se još nazivala Hrvatskom kongregacijom ili Hrvatskom provincijom. Uslijed prodora Osmanlija kongregacija nestaje krajem 16. ili početkom 17. stoljeća.
  • 1702. –> Papa Klement XI. dominikanca, zagrebačkog i lucerskog biskupa Augustina Kažotića proglasio blaženim.
  • 1835. –> Na Provincijskoj skupštini održanoj u Šibeniku Dubrovačka kongregacija ujedinjuje se s Dalmatinskom provincijom koja svoje sjedište prenosi u Dubrovnik.
  • 1886. –> U Dubrovniku osnovano visoko bogoslovno učilište koje je s kraćim prekidima djelovalo do 1967. godine.
  • 1898. –> Na otoku Lokrumu osnovana Apostolska škola Dalmatinske provincije kao središnja gimnazija za odgoj sjemeništaraca te je uz više preseljenja (Bol, Stari Grad, Dubrovnik) u Bolu na Braču djelovala do 1973. godine.
  • 1905. –> Samostani sestara dominikanki iz Šibenika i Splita ujedinili se u Kongregaciju sv. Anđela Čuvara s kućom maticom u Korčuli.
  • 1925. –> Povratak dominikanaca u Zagreb i početak gradnje Samostana Kraljice svete Krunice koji je otvoren 1927. godine.
  • 1927. –> Papa Pio XI. dominikanku Ozanu Kotorsku proglasio blaženom.
  • 1929. –> U Zagrebu osnovana Dominikanska naklada Istina koja je djelovala do 1946. godine.
  • 1938. –> Sestre dominikanke otvaraju samostan u Zagrebu.
  • 1945. –> U Trogiru strijeljan na smrt osuđeni Dominik Barač.
  • 1951. –> Osnovan samostan u Rijeci.
  • 1953. –> Osnutak Hrvatske katoličke misije u Parizu; Sestre dominikanke Kongregacije sv. Anđela Čuvara započinju djelovati u Kanadi.
  • 1963. –> Dalmatinska provincija mijenja naziv u „Hrvatska dominikanska provincija Navještenja Blažene Djevice Marije“.
  • 1967. –> Provincija se širi na područje Slovenije osnutkom kuće u Žalcu, a 1986. i u Petrovču.
  • 1969. –> Dominikanci utemeljuju Hrvatske katoličke misije u Hamburgu, Hannoveru i Londonu.
  • 1974. –> Osnutak Hrvatske katoličke misije u Kemptenu.
  • 1978. –> Povratak dominikanaca na prostor Bosne i Hercegovine osnutkom Samostana bl. Augustina Kažotića i vođenjem Župe Uzvišenja Sv. Križa u Klopču kod Zenice.
  • 1995. –> Osnovan Slovenski dominikanski vikarijat.
  • 1997. –> IEOP podupire pokretanje Međunarodnog studijskog tjedna za dominikansku obitelj u formaciji u organizaciji Hrvatske dominikanske provincije.
  • 1998. –> Osnovan Samostan bl. Augustina Kažotića u Zagrebu koji je 2008. godine uzdignut na položaj prioralnog samostana.
  • 2000. –> U Zagrebu ponovno pokrenuta Dominikanska naklada Istina.
  • 2009. –> Hrvatska dominikanska provincija pokrenula godišnje Kruničarsko hodočašće u Mariju Bistricu.
  • 2013. –> U Zagrebu osnovan Institut sv. Tome Akvinskog.
  • 2013. –> Opća skupština Reda održana u Trogiru/Čiovu.
  • 2016. –> Provincijska skupština u skladu s odredbama Opće skupštine Reda potvrdila ukidanje Slovenskog dominikanskog vikarijata.
  • 2020. –> Dokinut Samostan sv. Jožefa u Žalcu.

Zvanja, formacija i studij

Ako vjeruješ da imaš dominikansko zvanje, ako te privlači povijest i sadašnjost Reda propovjednika, ako se prepoznaješ u temeljenim vrijednostima dominikanskog života, ako se želiš upustiti u pustolovinu početne formacije i propovijedati Radosnu vijest do smrti, ako imaš ono što braća dominikanci od tebe traže, onda nam se javi, jer „žetva je velika, a radnika je malo“. (Lk 10,2)

Ulazak u Red