Donosimo i propovijed oca provincijala, fr. Tomislava Kraljevića prigodom obnove zavjeta fr. Leonarda Matinovića i fr. Dominika Šakića te polaganja svečanih zavjeta fr. Jakova Jordana Vukovića dana 12. rujna 2025. godine:

Draga braćo Leonardo i Dominik vi danas obnavljate zavjete i Jakove Jordane koji polažeš svoje svečane zavjete,

Prije nekoliko trenutaka ponovno ste čuli pitanje: „Što tražite?“ A odgovor se nije promijenio. I to otkriva vašu postojanost! A ipak, priznajmo, taj odgovor zvuči pomalo neobično. Niste – barem se nadam – učinili ništa loše. A ipak, pred svima tražite Božje milosrđe i milosrđe svoje braće.

Što to znači? To znači da ste svjesni svoje slabosti i grešnosti i da molite da budete obavijeni milosrđem – odozgo i sa svih strana. I time poručujete: budući da želimo da u nama procvjeta život milosti, život u zajedništvu s Bogom, onda nema drugoga puta osim puta milosrđa koji kod nas dominikanaca ne ide kroz trbuh i samovolju nego kroz poslušnost.

Bog nas je u svom beskrajnom milosrđu predodredio da po Isusu Kristu postanemo njegova djeca. Darovao nam je spasenje da bismo imali udjela u njegovu životu. Kao što je nekoć pohodio Mariju i Elizabetu, tako je i vas potražio, izabrao i pozvao – da budete sveti i besprijekorni pred njegovim licem.

Zato vam Bog daje i „dom“ – Red propovjednika, zajednicu, prostor u kojem može rasti i cvjetati prijateljstvo koje On želi s vama. Red je poput lijepa vrta. Teško ga je vidjeti ako gledamo samo zidove i arhitekturu samostana, ali postaje jasno kad čujemo riječi koje je Isus uputio svetoj Katarini: „Dominik je živio u skladu s mojom Istinom jer ne želi smrt grešnika, nego da se obrati i da živi.“ Njegova vjera je široka, radosna, mirisna – poput vrta naslada. A ono što taj vrt natapa jest Kristova krv prolivena za oproštenje grijeha – njegovo milosrđe, koje se rađa u poslušnosti Ocu.

Ali pazite, braćo: Red je vrt naslada samo dok se ostaje čvrsto oslonjen na Božju riječ i dok mu se ostaje vjeran po poslušnosti do smrti. Zato položiti zavjet znači dati Bogu ono najdragocjenije – vlastiti život u poslušnosti. To znači sve usmjeriti prema Bogu, da On djeluje u vama kako On želi. To znači otvoriti prostor Gospodinu da dođe i da se u utjelovi u vama.

Zavjet poslušnost nije isprazno odricanje vlastite volje. Poslušnost znači da je smisao upravo u tome da Krist može sve više prebivati u vama, da svaki dan Božja milost preobražava vaš život i usmjerava vaše srce i dušu prema Njemu.

U Evanđelju Elizabeta kaže Mariji: „Blažena ti što povjerova da će se ispuniti ono što ti je rečeno od Gospodina.“ Znate i sami – biti poslušan Božjoj riječi, usvajati Božju riječ, temelj je dominikanskog života. Božja riječ otvara oči, oblikuje srce, usmjerava život. Često ćete otkriti da najprije propovijedate sami sebi, ali ono što ste primili ne smijete zadržati – dužnost vam je nositi Gospodina drugima.

U svemu ćete uvijek moći računati na Božju vjernost – ali i na milosrđe svoje braće. U našim samostanima ima i rana i slabosti, ali oni su isto tako mjesta velikih radosti i međusobne potpore. Jer vjerujemo: Evanđelje mora imati prvu i posljednju riječ u našem životu – i osobnom i zajedničkom.

Draga braćo, primajući vaše zavjete, svi mi danas osjećamo veliku radost. Radost što možemo s vama podijeliti najdragocjenije blago koje nam je darovano. Vi se odlučili predati Stvoritelju života svoj život, sigurni da će vaša predanje postati izvor života za svijet.

Zato vjerujte utjelovljenoj Riječi. U njoj ćete naći istinsku sreću:

– sreću spoznaje tko ste u Božjim očima,

– sreću dijeljenja onoga što vas nosi,

– sreću oslobođenja od svega što nije Bog – a to se u Redu propovjednika naziva samovolja i neposluh.

I tada će i vaš život postati Magnificat – hvalospjev Bogu, radost Crkve i blagoslov svijeta.

Po vama će i Red propovjednika biti vrt koji Bog rado posjećuje. U njemu će, po vašoj poslušnosti, rasti novi život i nova nada. A svi ćemo zajedno postati ono na što smo pozvani – sveto propovijedanje: mjesto gdje se Božje milosrđe može vidjeti i dodirnuti. Amen.