***

Čitanje svetoga Evanđelja po Luki (Lk 17,11-19)

Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«

Riječ Gospodnja

Isus inače pita kad mu netko priđe tražeći ozdravljenje ima li taj vjere i povjerenja u njega da mu Isus to može učiniti. U ovom slučaju pitanje izostaje. Razlog je što su gubavci zbog svoga užasnog stanja u očitoj potrebi. Guba je bolest tijela. No gubavost je I stanje duha – teška depresija i očaj uslijed potpune izolacije od obitelji i ostatka društva. Isus nije bezosjećajan.

Srž današnjeg evanđelja je tako Kristov odgovor na našu ‘potrebu’. Stoga crpimo utjehu i ohrabrenje iz toga što Gospodin nije ravnodušan na našu patnju niti postavlja uvjete dok smo nemoćni, ali i prezrimo egoizam uslijed kojeg smo sposobni za iskrenu molitvu samo u potrebi, samo kada nama nešto treba. Kada ćemo slaviti Gospodina radi njega samog umjesto da vapimo Bogu samo onda kad smo u škripcu?

fr. Mirko Vlk OP