U crkvi sv. Dominika i Nacionalnom svetištu bl. Augustina Kažotića u Trogiru, u subotu 8. kolovoza, svečano je proslavljena svetkovina svetog Dominika, utemeljitelja Dominikanskog reda.
Slavlje je započelo tradicionalnim i dirljivim dočekom franjevaca ispred crkve, čime je još jednom potvrđen dugogodišnji bratski običaj u kojem franjevci predvode misno slavlje o blagdanu sv. Dominika, baš kao što i dominikanci predvode misu u franjevačkim samostanima na blagdan sv. Franje.
Koncelebrirano misno slavlje predvodio je fra Ivan Jelić, gvardijan Franjevačkog samostana sv. Ante na Dridu, u zajedništvu s dominikanskim provincijalom fr. Tomislavom Kraljevićem, starješinom trogirskog samostana fr. Petrom Galićem te fr. Jozom Čirkom, don Draženom Balićem, don Rokom Kaštelanom, don Antom Čulićem i mladomisnikom don Matom Baretom. Misno slavlje upotpunio je Zbor bl. Augustina Kažotića uz ravnanje maestra Mira Miše.
U svojoj nadahnutoj propovijedi fra Ivan Jelić osvrnuo se na narav i životni put sv. Dominika, istaknuvši njegove tri ključne osobine: apostolsku revnost, zajednički život i žarku molitvu. Naglasio je kako je Dominik prije svega bio čovjek iznimnog srca i milosrđa. Podsjetio je na poznatu epizodu iz njegova života kada je tijekom studija u Palenciji, pogođen velikom glađu koja je zavladala krajem, prodao svoje dragocjene knjige s vlastitim bilješkama kako bi nahranio umiruće od gladi, izgovorivši poznate riječi da ne želi studirati na mrtvim kožama dok ljudi oko njega umiru. Fra Ivan je poručio kako se svetac protiv nepravde i krive vjere nije borio oružjem, nego sućutima, suzama i potpunim pouzdanjem u Boga. Za njega je siromaštvo znak po kojem se raspoznaju propovjednici koji su doista predani u Božje ruke, koji zaista ljube Isusa do te mjere da se u svemu pouzdaju u njega.
Nova saznanja i skrivena blaga u monografiji dr. sc. Josipa Belamarića
Nakon misnog slavlja, uz moderiranje fr. Petra Galića, upriličeno je predstavljanje vrijedne i dugo iščekivane monografije „Samostan i crkva sv. Dominika u Trogiru” autora dr. sc. Josipa Belamarića. U uvodu je starješina trogirskog samostana naglasio kako monografija donosi cjelovit prikaz povijesti, arhitekture, umjetničke baštine i obnove dominikanskoga sklopa u Trogiru, jednoga od najvrjednijih spomenika hrvatske kulturne baštine, nastaloga u drugoj polovici 13. stoljeća.
Okupljenima se najprije obratio provincijal fr. Tomislav Kraljević, koji je istaknuo kako ova knjiga govori o povijesti, arhitekturi i obnovi te donosi svjedočanstvo o stoljetnom trajanju samostana i Reda te o dubokom prožimanju grada i jednog samostana, jedne crkve, Reda propovjednika, ali i o trajanje jednog rada.
Naglasio je da monografija nije tek suhi inventar gradnje i umjetnina, već duboko čitanje višeslojnih povijesnih i graditeljskih otisaka u kamenu koji čuvaju identitet Trogira. „Kada kažemo da obnavljamo neku zgradu, neki spomenik kulture, lako je pomisliti da mu jednostavno vraćamo ili da mu trebamo vratiti onaj nekadašnji izgled. Međutim, ova knjiga pokazuje koliko je u stvari to jedna složena stvarnost. Zgrada, spomenik, samostan poput ovog samostana i crkva svetog Dominika nisu nastali odjednom. Nastajali su kroz povijest, stoljećima rasli i mijenjali se”, kazao je provincijal.
Autor monografije, dr. sc. Josip Belamarić, predstavio je ključna i iznimno uzbudljiva nova spoznajna otkrića do kojih se došlo tijekom opsežnih istraživanja i konzervatorsko-restauratorskih radova. Među ostalim, otkriveno je ime graditelja prve crkve iz kraja 13. stoljeća – majstora Bogigoja, čiji se nadgrobni spomenik nalazi uz škropionicu s desne strane ulaza prema klaustru. Belamarić je objasnio i arhitektonsku slojevitost crkve koja je građena na nestabilnom terenu te kroz stoljeća više puta povišivana i preoblikovana. Posebnu pažnju privuklo je predstavljanje dopojasnog portreta bl. Augustina Kažotića s kraja 14. stoljeća, pronađenog u rodnoj kući njegove majke u Šibeniku, koji umjesto uobičajenog generičkog prikaza donosi stvarni i upečatljivi lik blaženika. Monografija detaljno dokumentira sveobuhvatnu obnovu unutrašnjosti, restauraciju vrijednih oltara poput Popolnijeva i Palme Mlađeg te vraćanje Firentinčeva triptiha u funkciju antependija.
Kao 10. knjigu u nizu “Dominikanska baština”, monografiju su zajedno objavili Dominikanska naklada Istina iz Zagreba i Dominikanski samostan sv. Dominika u Trogiru. Svečani program u trogirskom svetištu, koji je glazbenim nastupom uveličao bračni par Miše, završio je u duhu zahvalnosti i ponosa na iznimnu kulturnu i duhovnu baštinu.
Tekst: Ivana Rinčić Mamut
Foto: Marko Radoš i IRM
