Podijelite:
MOLITVA ROCK-SVEĆENIKA ZA GORANA BARETA: Čovjek je uvijek više od onoga što o njemu mislimo – više od svoje najbolje pjesme, od svojeg najtežeg pada, čak i od riječi kojima je povrijedio druge
NEVIDLJIVA LJUBAV: Ona nema vremena govoriti o sebi – jer mora skuhati ručak, otići po lijekove, podignuti tijelo koje više ne sluša i ponovno ustati usred noći jer je netko zazvao iz druge sobe
Previše toga u našem životu odgađamo i čekamo pravi trenutak – neko imaginarno vrijeme u kojemu ćemo napokon početi živjeti, trošeći velik dio života koji nam je već darovan
MISA NEDJELJOM: Vjera se ne prenosi velikim riječima i neprestanim poučavanjem – nego životom u kojem dijete vidi da ono što roditelju znači ima svoje mjesto i u njegovu danu
STRAH ME ZA CRKVU: Treba vidjeti prazne klupe, priznati da smo i mi griješili – pitati se zašto nas neki više ne razumiju i jesmo li ih mi svojim ponašanjem udaljili
SJEĆANJA JEDNOG DOMINIKANCA: Ni pisma nam nisi prazna pis’o – kad čitam Isusove riječi o onome što će ostati pred Bogom od ljudskog života, pogled mi se sve češće zaustavi na običnim malim stvarima
SJEĆANJA JEDNOG DOMINIKANCA: Pater Anto Bobaš – preda mnom su posljednje korekture najnovije knjige “Sotonizam u rock glazbi”. Evo zašto sam je napisao!
SJEĆANJA JEDNOG DOMINIKANCA: Čovjeku se čini da je nekad sve bilo bolje – da su redovnici bili pobožniji, svećenici požrtvovniji, samostani složniji, ljudi jednostavniji, a mi nekako bolji
SJEĆANJA JEDNOG DOMINIKANCA: Jedan pogled nosim u sebi još od doba nakon Domovinskoga rata – pogled djevojčice koji me nije optuživao niti išta tražio od mene
SJEĆANJA JEDNOG DOMINIKANCA: Evo kako Smrt iz svoje perspektive gleda na ljude – oni uvijek misle da ja proganjam njih, a istina je da ljudi progone mene
Pratite nas na društvenim mrežama
