(Korizma s dominikancima) Trinaesta postaja: Isusa skidaju s križa
Podijelite:
(Korizma s dominikancima) Trinaesta postaja: Isusa skidaju s križa
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.
Isusova muka je završena, nakon strašne agonije ostaje beživotno tijelo izmučeno bičevima, obnemogli udovi probodeni čavlima, krvavo lice izrezano trnjem. No, ni sada ljudska pohlepa ne miruje, nego vojničkom nasladom probija svete bokove. A Bog, čak i beživotan iz svoga srca šalje rijeku života kojom potekoše krv i voda.
Koliko puta smo nakon nečije smrti čuli da ljudi govore „Da sam barem pitao?! Da sam ranije došao?! Da smo zajedno pričali?! Oh, da mogu rekao bi mu…“ A satnik govori „Uistinu, čovjek ovaj bijaše Sin Božji.“ Tek nakon smrti spoznaje da je imao milost biti pored jedinorođenog Sina Božjega, tek sada spoznaje težinu laži i lažne osude. Koliko puta smo se i mi opametili kad je bilo prekasno i stali tek na samom rubu provalije?
Mrtvo i izmučeno Kristovo tijelo polažu u ruke svete Bogorodice. Majka, biće koje daruje život, osoba čiji otkucaji srca osjećaju srca svoje djece. A Majka Božja, ona koja je položila novorođenče u betlehemske jasle, sada u krilo prima mrtvo tijelo izmučenoga Krista. Onoga kome se klanjahu anđeli, sada izruguju pismoznanci. Njega, koga je iščekivao starac Šimun, vojnici jedva dočekaše da ga se riješe. Herodov san ostvaruje Pilat. Samo majka zna kolika je bol doživjeti smrt onih kojima je darovala život. Samo roditelji znaju težinu smrti vlastitog djeteta. U toj slici slomljene majke i dalje vidimo službenicu Gospodnju. Marija nije uvjetovala, nego prihvaćala, nije se cjenkala s Gospodinom, nego vjerovala, nije prijetila, nije tražila luksuz i vječnu sigurnost za Sina. Marija i sada vjeruje, vjeruje kao što je vjerovala kod anđelova navještenja. Obistinjuju se riječi da će joj mač boli probosti srce.
Marija je i dalje ponizna, ne viče na vojnike, ne proklinje one koji su razapeli njezina Sina, ne ljuti se na Boga. Ona kao majka posljednji put cjeliva hladne udove Božjega Sina i vjeruje da Bog ima zadnju riječ. I ti ćeš jednog dana biti skinut sa svog križa. Jednog dana, i tvoje će ledene ruke netko primiti zadnji put. Nad tvojim tijelom će netko tada reći kakav si uistinu bio. Pamtit će jesi li bio tu kad je trebalo i bit će zahvalni što si bio dio njihovih života.
Pomolimo se.
Gospodine, koji si po smrti bio položen u krilo Djevice Marije. Ti koji svjedočiš da roditeljska ljubav nema granica; blagoslovi naše obitelji da se u njima očituje dar života. Budi nam potpora u životu, osobito tužnima i ožalošćenima i daj nam po svršetku naših križeva da te ugledamo u slavi gdje sjediš zdesna Ocu. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.
