U četvrtak 19. lipnja 2025. proslavljena je u župi Kraljice Svete Krunice na Koloniji svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove ili pučki rečeno Tijelovo. Ovu je svetkovinu u katoličku Crkvu prvi službeno uveo papa Urban IV.  8. rujna 1264. godine bulom Transiturus. Kao veliki štovatelj Euharistijskog otajstva papa je ovu svetkovinu brzo proširio. Svečana procesija ulicama gradova i sela s Presvetim Oltarskim Sakramentom u pokaznici pojavila se nešto kasnije, za pape Ivana XXII.

Župnik župe Kraljice Svete Krunice i prior istoimenog samostana fr. Ivan Marija Tomić u svojoj je homiliji naglasak stavio na trajnost Euharistijske Žrtve koja, iako vremena prolaze, ona ostaje ista i nepromjenjiva, stalna u ovome nestalnom svijetu. Kršćaninu je sva nada u tome da je Isus sama sebe ostavio na vječni spomen svojim vjernima, i da je uvijek s nama prisutan sve do svršetka svijeta. Njegova prisutnost za nas katolike očituje se i u Euharistiji, koja je i žrtva i zahvala za dar spasenja i otkupljenja. Oltarski Sakrament je Kristova živa želja da bude među nama uvijek prisutan, da bude uvijek s nama Bog. Svetkovina Tijelova upravo stavlja naglasak na tu stvarnu i neprekidnu Kristovu prisutnost, ali i spomen na njegovu muku, smrt i uskrsnuće.

Nakon svečane Svete Mise ulicama oko crkve i samostana krenula je Tijelovska procesija u kojoj sam Isus, nošen u pokaznici, prolazi našim životnim i svakidašnjim putevima. Bezvremena Riječ Očeva sada prolazi našim ograničenim vremenom, dodiruju se nebo i zemlja. Tamjan nošen ispred pokaznice svojim mirisom ukazuje na prisutnost Boga, a latice cvijeća što ih djeca putem prostiru na radost i nesvakidašnjost ove Svetkovine.

U euharistijskom slavlju i samome ophodu sudjelovali su svećenici i đakoni, ministranti i bogoslovi te župljani župe koji su pomogli u održavanju ove procesije, a posebna je radost bila vidjeti najmlađe koji su razigrano i znatiželjno sudjelovali u procesiji noseći prostirući latice cvijeća kuda se procesija kretala. Jos svečaniji ton svetkovini Tijelova svakako su dali pjevači župnoga zbora koji su svojim glasom i pjesmama pratili našega Gospodina u stopu.

Neka proslava Tijelova svim vjernicima bude podsjetnik da nikada Bog čovjeka ne ostavlja, pa ni u najtežim trenucima i gorčinama života već uvijek s njime zajedno korača i uzdiže ga svojim otajstvima, a napose presvetim Tijelom i predragocjenom Krvlju kojom nas od smrti vječne čuva i za život vječni hrani.

Fr. Leonardo Matinović, OP