Rodila se u Križanovu u Moravskoj oko 1220. godine. Udata za Havela (Gallus), gospodara Lemberka, rodila je i odgojila četvero djece. Stupivši u Treći red, postala je gorljiva učenica sv. Dominika i od svoga muža postigla da je braći sagradio dva samostana (Turnov i Jablonne). Ujedno se predala služenju siromasima, ne popuštajući u skrbi za obitelj. Preminula je 1252. god., a počiva u našoj crkvi sv. Lovre, Jablonne. Blaženom ju je proglasio 1907. papa Pio X., a svetom 1995, papa Ivan Pavao II.

Iz homilije Ivana Pavla II. povodom kanonizacije sv. Zdislave

Ljudski lik svete Zdislave, koja je rođena u Moravskoj i živjela u sjevernoj Češkoj u XIII. st., odlikuje se izvanrednom sposobnošću sebedaija. O tom svjedoči njezino ponašanje u obitelji, gdje je, kao supruga Havela, gospodara Lemberka – prema riječima moga časnog prethodnika Pavla VI. – bila “primjer supružničke vjernosti, podrška obiteljske duhovnosti i čestitog ponašanja”. O tom svjedoči također njezino velikodušno zalaganje u pomaganju bližnjih, posebno bolesnika, kojima je posvetila takvu brižljivu skrb te se i danas spominje kao “iscjeliteljica”.

Sveta Zdislava, gorljivo živeći duhovnost dominikanske trećoredice, znala je sebe učiniti darom, prema Isusovoj riječi: “Blaženije je davati nego primati” (Dj 20,35). To je, eto, tajna velike simpatije koju je njezin lik uvijek izazivao, već za života, a i poslije sve do naših dana. Njezin primjer veoma je aktualan, posebno s obzirom na vrijednost obitelji, koja – kako nas i ona poučava – mora biti otvorena Bogu, daru života i potrebama siromaha. Naša je svetica divna svjedokinja “Evanđelja obitelji” i “Evanđelja života”, za koje se Crkva, više nego ikada, zalaže da ga širi u ovom prijelazu iz drugog kršćanskog tisućljeća u treće.

Izvor: Dominikanski časoslov, Hrvatska dominikanska provincija, 2002.