Rodio se 1350. u Valenciji (Španjolska). U Red je ušao u sedamnaestoj godini. Prigrlio je strogu stegu duhovnog života, o kojoj je ostavio lijepo svjedočanstvo u raspravi “O duhovnom životu” (De vita spirituali). Isprva je predavao filozofske i teološke nauke te istodobno obavljao razne službe; na zahtjev kardinala-legata Petra de Lune i aragonskog kralja Ivana I., obavljao je razne građanske i crkvene poslove (1380-1390.). Istodobno se dao na propovijedanje, najprije pred papom u Avignonu, zatim u južnim predjelima Francuske te u Švicarskoj i Italiji, sve do 1399. godine. Tada se, putujući od mjesta do mjesta, sasvim posvetio propovijedanju kao “poslanik Kristov”, primivši od njega posebno poslanje. Kako sam svjedoči u pismu protupapi Benediktu XII., bio je propovjednik suda Božjega (“Bojte se Boga jer dođe čas suda njegova”, (Otk 14, 7).

Veoma je nastojao oko mira i jedinstva u Crkvi, koju je tada razdirao raskol. Kad se odrekao protupape, uz kojega je u dobroj vjeri bio pristao, svojski se trudio da se ponovno uspostavi mir i jedinstvo. Obogaćen darovima Duha Svetoga i nadaren apostolskim sposobnostima, proputovao je gotovo sve zemlje zapadne Europe kao karizmatički propovjednik, na golemu korist duša. Preminuo je u Vannesu u Francuskoj, 5. travnja 1419. Kalist III. ubrojio ga je 29. lipnja 1455. među svece. Njegov se spomen u općoj Crkvi slavio 5. travnja što gotovo uvijek dolazi u korizmi, pa se ne može slaviti kako treba, ali je Sv. Stolica god. 2000. dopustila da se u našem Redu njegov spomen slavi 5. svibnja.

Iz Vazmene propovijedi svetog Vinka Fererskog, prezbitera

Krist je izašao iz groba, a da ga nije otvorio, kao što se rodio od Djevice, a da nije povrijedio njezino djevičanstvo. I stojeći nad grobom, svoje slavno tijelo, rane i ozljede od udaraca pokazuje svetim očima, koji, poklonivši mu se, rekoše: “Slava tebi, Gospodine, koji si uskrsnuo od mrtvih, skupa s Ocem i Duhom Svetim.” To je prvo što treba istaknuti u vezi s blagoslovljenim uskrsnućem Isusa Krista, koje se danas zbilo. Drugo je to što se milostivo ukazao Djevici Mariji. To je zaključak mnogih teologa, koji naučavaju da se Krist o svom uskrsnuću najprije ukazao Djevici Mariji, svojoj majci. To izričito kaže Ambrozije u knjizi O : “Marija je vidjela Kristovo uskrsnuće, i to prva.” Ali evanđelisti se ne brinu o tome da ovdje navedu nesumnjive svjedoke jer se majčino svjedočanstvo o milosti koju joj je Sin iskazao može poricati. A da se najprije ukazao Majci-Djevici, uvjeravaju nas tri razloga:

Prvi se razlog izvodi iz Božje zapovijedi, jer je kod Sinovljeve muke trpjela više od svih. Krist ju je, doduše, posebnom povlasticom, poštedio od porođajnih bolova tako daje rodila bez bolova i protiv redovitog tijeka naravi; isto tako nije osjetila bolove pri umiranju, a oni nadilaze sve bolove ovoga života, kako kaže gospodin Albert: “Dovršetak svih strahota jest smrt, jer se kod nje cijela duša poput stabla iskoijenjuje.” Ah svi bolovi porođaja i smrti spopadoše je kod muke njezina Sina. Budući, dakle, da Pismo kaže: “Poštuj oca svoga i ne zaboravi majčinih bolova”, Krist je najsavršenije obdržavao zakon o poštovanju roditelja te se zato najprije ukazao majci, koja je trpjela više od ostalih.

Drugi se razlog izvodi iz zasluge. Smatra se, naime, sigurnim, a to se dosta jasno vidi iz teksta, da su u vrijeme Kristove muke svi apostoli i učenici potpuno izgubili kršćansku vjeru. Neki su sumnjali je li Isus pravi Bog i Mesija, premda su ga svi smatrali najsvetijim prorokom; samo je Djevica one Svete subote nepokolebljivo vjerovala, zbog čega je Crkva Božja svake subote časti službom njoj na čast. Budući, dakle, da Pismo kaže: “Gospodin se ukazuje onima koji imaju vjeru u njega”, čini se da se najprije javio njoj kako bije nagradio za njezinu vjeru.

Treći razlog proizlazi iz ljubavi: sigurno je, naime, da ni jedna majka ne ljubi svoga sina koliko je Djevica Marija ljubila svoga Sina, Krista. A budući da je on sam rekao: “Tko ljubi mene, ljubit će ga Otac moj, i ja ću ljubiti njega, i njemu se očitovati”, to je ostvario u svojoj majci. Iz ova tri razloga jasno se vidi da se najprije ukazao Djevici Mariji, premda sveti evanđelisti o tome šute.

Izvor: Dominikanski časoslov, Hrvatska dominikanska provincija, 2002.