Rođen je krajem XII. st. u Veroni, u Italiji, od roditelja manihejaca, ali se kao dječak obratio na katoličku vjeru. Kao mladić je otišao studirati u Bolognu, gdje je prigrlio Red, potaknut propovijedanjem sv. Dominika; od njega je primio i redovničko odijelo. Posvetio se propovijedanju katarima, po uzoru na sv. Dominika, služeći se dijalogom kao evanđeoskim pravilom, postaje glasnik i svjedok Evanđelja spasenja.

Čudesno poduprt darovima Duha Svetoga, nepoštedno se trudio oko širenja i obrane vjere. U brizi za njezino promicanje među pukom, osnovao je Udruge vjere i Bratovštine za pohvale bi. Djevice Marije. Kao ljubitelj i pristalica bratskog života, revno je promicao zajednički život te ga je kao prior mudro uredio i odvažno branio. Vrlo brižan za duhovno dobro sestara, s velikom ih je ljubavlju savjetovao i hrabrio kao duhovni vođa.

Promaknut u službu inkvizitora polovicom 1251., svoje je apostolsko poslanje obavljao uspješno i s najvećom čovječnošću. Kad se 6. travnja 1252. vraćao iz Coma u Milano, ubijen je mačem krivovjeraca “zbog ljubavi prema vjeri  i zbog poslušnosti rimskoj Crkvi”. Umro je ispovijedajući Vjerovanje, koje je zapečatio vlastitom krvlju. Jedan od njegovih ubojica, Carino, poslije je stupio u Red. Inocent IV. uvrstio ga je 9. ožujka 1253. u popis svetaca i odredio da mu se blagdan slavi 29. travnja. No, nakon najnovije obnove liturgijskog kalendara, blagdan se slavi na današnji dan, kad su bile prenesene njegove moći (1340.).

Iz Bule kanonizacije svetog Petra, prezbitera i mučenika

Glas prolivene krvi grmi; truba se mučeništva ori; zemlja, poškropljena krvlju, ne šuti. To su, zaista, sigurni znakovi svete vjere. Zbog toga su se obradovala nebesa, a i zemlja je, zamijetivši toliku radost, isto tako uskliktala. Majka Crkva ima velik razlog za veselje jer se dogodilo nešto što je obilan izvor radosti.

Ima zašto pjevati Gospodinu pjesmu novu, ima zašto prinijeti Bogu himan neizmjerne hvale. Katolički puk ima zašto s uzdignutim rukama klicati Svevišnjemu, gromkim glasom uzvikivati i vesele se duše radovati; kršćanski zbor ima zašto Stvoritelju pjevati pobožne pjesme. Jer, iz perivoja vjere na stol je Vječnoga kralja donesen slatki plod. Iz vinograda Crkve snova je u kraljevski pehar uliveno vino. Plodna je, naime, loza, koju je neprijateljski mač odsjekao, imala to više soka što se čvršće držala trsa. Iz cvatućeg Reda propovjednika izbila je crvena ruža. Iz zdanja ove Crkve izabran je kamen koji je, obradom izglađen, dolično uklopljen u nebeske Palače. Zato je u nebu nastalo veselje, svi sveci kliču od radosti slaveći tako svečani događaj. 

Doista, blaženi Petar iz Reda propovjednika izabrao je sigurniju životnu stazu te se potpuno predao božanskoj službi. Svoje je nastojanje usmjerio na obdržavanje evanđeoske uredbe, slijedeći ispravan i svijetao put, tj. valjano Pravilo spomenutog Reda, koje ga je usmjeravalo, vodilo i konačno, nakon napora, uvelo u očekivani počinak. Tako je pod tim Pravilom u razdoblju od gotovo trideset godina, pod vodstvom vjere i uz pratnju ljubavi, ojačao i napredovao, osobito u obrani vjere, za koju je sav izgarao. Tako je Petar, čvrst na stijeni vjere, izudaran kamenom muke, uzašao k stijeni, Kristu, da od njega primi dostojan lovor-vijenac.

Želeći podnijeti smrt za vjeru, on je – kako je dokazano – često i pomnjivo molio Gospodina da mu ne dopusti preseliti se iz ovog života bez kaleža muke. Dok je svetogrdnik opetovano udarao Kristova slugu, on se nije žalio, nego je, strpljivo sve podnoseći, Gospodinu preporučivao dušu govoreći: “U tvoje, Gospodine, predajem svoj duh”. Također je počeo izgovarati Vjerovanje, čijim navjestiteljem nije prestao biti ni u tom trenutku.

Tako je zrno pšenično, pavši na zemlju i, rukama nevjernika satrveno, umrlo, ali je i donijelo obilan rod; tako i grožđe, gaženo u tijesku, daje obilje mošta; tako i pšenica, potrta na gumnu, odvojena od slame, biva spremljena u Gospodnju žitnicu; tako i mirodije, batom smrvljene, šire obilniji miris; tako kraljevstvo nebesko siloviti grabe; tako sveti po vjeri izbore višnje kraljevstvo.

Izvor: Dominikanski časoslov, Hrvatska dominikanska provincija, 2002.