Rodila se 1347. u Sieni, u Italiji, pretposljednja od dvadeset petero djece. Kao djevojčica, vođena Božjom milošću, zavjetova Bogu djevičanstvo. Nadvladavši protivljenje ukućana, započela je među Sestrama od Pokore strogi život molitve, posta i pokore. Odavši se kontemplaciji, nastojala je “spoznati Boga u sebi i sebe u Bogu”. Do 1370. god. je strogi život provodila kod kuće., a onda je viđenju primila od Krista zapovijed da krene putem apostolata. Otada je, obogaćena mnogim darovima Duha Svetoga, “u ćeliji svoga srca” objedinila duboku kontemplaciju s čudesnom apostolskom djelatnošću. Samog je papu vatrenim riječima i krasnim pismima sklonila da se vrati u Rim (1376.). Trudila se da mnoge muževe i žene svakog staleža dovede na put kreposti i mira. Ražarena ljubavlju, nastojala se suobličiti raspetom Kristu i zaslužila je da 1. travnja 1375. bude urešena Kristovim ranama.

“Njezino znanje nije bilo stečeno; bila je više učiteljica nego učenica” (Bula kanonizacije). Ostavila je divne  spise duhovne i teološke nauke, osobito Dijalog (1378.). Zaslužila je da je mnogobrojni njezini učenici zovu svojom “majkom” i da to ona bude za sva vremena u cijeloj Dominikanskoj obitelji. Preminula je u Rimu 1380. i pokopana u bazilici Santa Maria sopra Minerva. Papa Pio II. proglasio ju je 29. lipnja 1461. svetom, a Pavao VI. godine 1970. naučiteljicom Crkve.

Svjedočanstvo Antuna Caffarinija, učenika svete Katarine Sijenske: Preminuće svete Katarine Sijenske

Od treće korizmene nedjelje počela je sveta djevica cijelo vrijeme ležati zbog bezbrojnih nevolja što su svakodnevno rasle u slabom tijelu, a usto zbog neizmjernih duševnih boli što su je pogađale zbog uvreda kojima su Kristovi vjernici svakodnevno vrijeđali Boga, te konačno zbog pogibelji koje su vidljivo svaki dan rasle u njegovoj svetoj Crkvi; zbog nje je osjećala grčevite boli i tjeskobu iznutra i izvana.

I tako je to išlo do nedjelje prije Uzašašća Gospod njega, tj. do 29. travnja 1380., kad se svetoj djevici, po prilici dva sata prije zore, stanje veoma pogoršalo. Odlučeno stoga da joj se podijeli sakrament svetog pomazanja, što se i dogodilo. Nakon svetog pomazanja djevica se ponašala kao da ništa ne osjeća, a onda, nakon kratkog prekida, stanje joj se potpuno promijenilo, počela je činiti pokrete rukama i na licu, čime je vidljivo pokazivala da je salijeće nemali broj zloduha, a tako je i bilo: u tom je okrutnom boju izdržala više od sat i po.

Odjednom, u tren oka, njezino se lice, dotad mračno i uznemireno, razvedri i preobrazi u anđeosko. Tad joj stavismo pred lice ikonu na kojoj je bilo mnogo moći svetaca i neke prekrasne slike. Ona odmah upre pogled u sliku Raspetoga i s očima tako uprtim poče sabranije moliti, govoreći uzvišene stvari o Božjoj dobroti. 

Onda u molitvi poče pred Bogom, premda su je prisutni slušali, ispovijedati svoje grijehe, najprije priznajući krivnju općenito zbog svih grijeha, a onda zbog nekih posebno, govoreći ovako: “Moj grijeh, vječno Trojstvo, jer sam te bijedno uvrijedila mnogim nemarom, neznanjem i nezahvalnošću, i neposluhom i mnogim drugim nedostacima. Jao meni jadnoj…” I tako je zbog tih i drugih nedostataka očitovala svoju grešnost ta prečista golubica, možda više, po odredbi Svevišnjega, radi primjera prisutnima nego zbog toga što bi to njoj bilo od potrebe.

Onda je s velikim žarom molila za sve duhovne sinove i kćeri, u Kristu rođene, služeći se ponajviše riječima kojima je Spasitelj malo prije smrti molio za svoje učenike. Pošto je dovršila molitvu, sve nas je blagoslovila znakom presvetog križa. I tako, dok se sve više približavala toliko žarko i dugo željenom kraju, neprekidno ustrajući u molitvi, obratila se svome Gospodinu i Zaručniku: “Gospodine, zoveš me i odlazim k tebi. Dolazim, evo, k tebi ne po svojim zaslugama, nego samo po tvom milosrđu, za koje te molim u snazi tvoje krvi.” I pošto je više puta jakim glasom po vikala: “O krvi, o krvi!”, konačno, po uzoru na našega Spasitelja reče: “Oče, u ruke tvoje predajem dušu i duh svoj.” I tako blago, s anđeoskim licem, naklonivši glavu, ispusti duh.

Izvor: Dominikanski časoslov, Hrvatska dominikanska provincija, 2002.