Ovaj tekst je transkript izlaganja fr. Johna Farrella o pronalasku svoga zvanja kroz leću života sv. Katarine Sijenske. Zahvaljujemo subraći iz Engleske dominikanske provincije što su nam dopustili transkript i prijevod videa. Svakako se pretplatite na njihov Youtube kanal i istražite što još poučnog i korisnog imaju za ponuditi.

Katarina Sijenska, naučiteljica Crkve. Rođena je 1347. u Sieni, umrla u Rimu 1380., u dobi od 33 godine. Ono što od samog početka trebate razumjeti o Katarini jest da se ne radi o redovnici ili časnoj sestri, nego o laikinji. Mislim da je to posebno važno, osobito za mlade katolike i odrasle vjernike laike, muškarce i žene, koji traže i nastoje razlučiti svoj poziv i životni put.

Bila je iznimna žena. Potjecala je iz velike talijanske obitelji. Njezina je majka imala dvadeset petero djece. Živjela je u gradu Sieni, ondje se nalazio njezin dom. Bio je to grad-republika, pun nemira, političkih i gospodarskih. Bila je ona urbana žena. Dakle, ne radi se o redovnici u samostanu, nego o laikinji na ulicama Siene. Njezina je obitelj bila uključena u politički i gospodarski život tog renesansnog grada na njegovu vrhuncu.

Imala je viđenje Krista kada je imala šest godina. No ostatak djetinjstva provela je kao dio te velike obitelji u gradu. Dominikanska crkva bila je važna za obitelj i samostan. I mladi dominikanski fratri bit će joj važni.

Kada je ušla u adolescenciju, odlučila je da se nikada neće udati. Posvetila se Kristu. No u tom razdoblju, htjela je biti pustinjakinjom i to pustinjakinjom na sasvim osobit način: u vlastitoj obiteljskoj kući. Uvjerila je oca da joj da jednu sobu kao ćeliju njezine pustinje. I povukla se iz obiteljskog života u tu ćeliju.

Njena je majka bila potresena strogoćom života koji je vodila. To je trajalo nekoliko godina. Bilo je to iskreno, bila je prava kontemplativka i rasla je u spoznaji Boga. No želim istaknuti tri otkrića iz tog prvog poziva, koji je naposljetku ostavila iza sebe.

Prvo ona kasnije kroz život izražava slikama. Za nju je važna spoznaja sebe. Govori o ćeliji samospoznaje kao o svojoj sobi, ali i o onoj, koja je u njoj samoj. U tome razdoblju, njezina samospoznaja govori joj da je stvorenje, da je pred veličanstvenošću Boga ništavna. I ne samo stvorenje nego grešnica.

Tada dolazi prvo veliko otkriće, koje je zauvijek mijenja.

Ona veli: ćelija samospoznaje ima dvije odaje, ne jednu. Kasnije to izriče ovom slikom: pogledaj dolje u bunar ili jezero i vidi svoje lice odraženo onakvo kakvo jesi. To je samospoznaja. Kakav jesi — ne laži sebi! — tvoja grešnost, tvoja slabost. Ali zatim pogledaj kroz površinu vode i promotri ondje vodu koja izvire iz dubine. To je život Trojstva, taj izvor ljubavi i milosrđa. Isus je rekao u sedmom poglavlju Evanđelja po Ivanu: „Tko vjeruje u mene, u njima će biti kao izvor žive vode.” Isto je rekao Samarijanki.

I to preplavljuje Katarinu. Da bi razumjela samu sebe, mora zajedno držati ove dvije stvari: tko si i tko si u Trojstvu, unutar tog izvora ljubavi koji te je pozvao u postojanje, koji te obnavlja, iznova stvara, koga je Krist otkupio. Sebe moraš promatrati držeći oboje zajedno. Vanjska odaja možda bi vodila u očaj. Ona druga u preuzetnost. Ali stavi ih zajedno. Motri sebe unutar Trojstva, unutar tog izvora ljubavi. I to je vatra — prava vatra. Kod Katarine su slike uvijek nedosljedne, poput kaleidoskopa. Može prijeći s vode na vatru.

To je veliko otkriće i to je nada, njezino pouzdanje u Boga, u Trojstvo, da živi u Trojstvu. I kaže: svaki kršćanin je poput ribe u moru, moru Trojstva. Riba je u moru i more je u ribi. I to je kršćanin. I to nam daje nadu, naše pouzdanje u Boga, dar nade. A nada vodi hrabrosti, a hrabrost radosti; i ona postaje radosna žena.

To je prvo otkriće, zauvijek je mijenja.

Drugo: Gospodin Isus, Bog Otac, govori joj: „Draga kćeri, Bog ti je dao dvije zapovijedi — ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu. Na te dvije noge moraš hodati. Na ta dva krila uzletjet ćeš u nebo.” Divna rečenica. „Na te dvije noge moraš hodati. Na ta dva krila uzletjet ćeš u nebo.” I izlazi iz svoje ćelije da se vrati obitelji, a potom i u život Siene. Najprije odlazi raditi u bolnicama i prenoćištima. To je ono što Crkva naziva sedam tjelesnih djela milosrđa — možete ih potražiti: bolesna pohoditi i ostalo. No kako raste, dolaze i duhovna djela milosrđa: žalosna utješiti, zdvojna savjetovati, neuka poučiti. I njezina mudrost dolazi do izražaja. Ljudi su privučeni njezinoj mudrosti. Ona je kontemplativka u djelovanju, koja dijeli ono što je razmišljala i primila.

Treće otkriće. Isus kaže: „Draga kćeri, moje je obećanje da ću biti s tobom gdje se dvoje ili troje okupe pored tebe. Ne mogu biti posred jedne osobe. Žudi za Bogom i nađi suputnike.“ Žudi za Bogom i nađi suputnike! To je izvrstan savjet svakoj laikinji ili laiku koji traga za svojim jedinstvenim pozivom. Nađi suputnike. I ona sada živi suputnički život. Ljudi su privučeni k njoj, svih staleža, svake razine obrazovanosti.

Htio bih ju opisati pomoću tih tri otkrića: nada u Boga, vidi sebe kakav jesi unutar Trojstva, potpuno ljubljen i dragocjen; nađi suputnike; i dvije zapovijedi, ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu.

Kršćanin je, kaže ona, poput stabla koje raste. Pogledaš dolje, što vidiš? Vidiš tlo. Vidiš tlo svoga ja, ali duboko korijenje seže u Trojstvo. Iz tog dubokog korijenja Trojstva, iz krvi Kristove, iz milosti Duha, poput soka u trsovini, trebamo surađivati, biti prijemljivi. Ali biljka koja ne raste, biljka je koja umire. Tako i kršćanin mora surađivati služeći Bogu i bližnjemu, prijemljiv za tu milost i izgrađujući je, sve dok stablo ne može pružiti grane da zasjene bližnjega. Navodi svetog Augustina, kad Bog kaže: „Stvorio sam te bez tvoje pomoći. Neću te spasiti bez tvoga nastojanja.” Tako, surađujući s Bogom u njegovu milosrđu, ugrađujemo njegovu milost u svoje jedinstveno ja. I naposljetku, Božjom milošću, pružamo grane prema bližnjemu, s cvjetovima i mirisom svetosti i plodovima Duha Svetoga: mirom, strpljivošću, dobrotom, blagošću i samosvladavanjem.

Ona je uzor svim laicima i laikinjama koji žive urbane živote, traže Boga i nalaze suputnike.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Fr. John Farrell, OP

S engleskog preveo i priredio: fr. Mislav Matijašić OP