Rođena je 1268. u gradu Gracciano u Italiji, u bogatoj obitelji Segni. U devetoj je godini ušla u samostan redovnica u Montepulcianu. Kad joj je bilo 15 godina, s papinim dopuštenjem postavljena je na čelo samostana monahinja kraj Viterba, za čiju se gradnju veoma zalagala. Nakon 22 godine, udovoljivši molbama stanovnika Montepulciana, pošla je u tamošnji samostan što ga je tu nanovo osnovala (1306.) pod Pravilom sv. Augustina. Nekoliko godina poslije stavila ga je punopravno i sasvim pod upravu Reda propovjednika, želeći da napreduje u evanđeoskom savršenstvu po pravilima sv. Dominika.   

Obogaćena darovima Duha Svetoga, postala je sjajnom svjetiljkom molitve i ljubavi. Kreposnim životom i ugledom ohrabrivala je duhove da promiču blagodati jedinstva i mira. Bila je dostojna da je sv. Katarina nazove “slavnom majkom dostojnom da je slijedim o u nauku i primjeru prave poniznosti”. Preminula je 20. travnja 1317. Benedikt XIII. uvrstio ju je u zbor svetih djevica 10. prosinca 1726. 

Iz Pisma sv. Katarine Sijenske, djevice, Kristofori, priori samostana svete Agneze iz Montepulciana

U ime Isusa Krista raspetoga i slatke Marije. Predraga sestro u slatkom Isusu. Ja Katarina, službenica i sluškinja slugu Isusa Krista, pišem ti u pre- dragocjenoj njegovoj krvi, želeći vidjeti tebe i ostale da slijedite stope naše svete majke Agneze.

Molim vas i zahtijevam da se držite njezina nauka i njezina primjera. Jer znate da vam je uvijek davala nauk i primjer prave poniznosti. Taje krepost njoj bila glavna. A tome se nimalo ne čudim jer je posjedovala sve što treba da posjeduje zaručnica koja želi slijediti Zaručnikovu poniznost. Posjedovala je nestvorenu ljubav, koja je neprekidno plamsala u njezinu srcu i izgarala je, jer je gladovala i žeđala za dušama. Uvijek je produživala molitveno bdjenje, a i ne bi na drugi način mogla imati poniznost, jer bez ljubavi poniznost ne može postojati: one, naime, jedna drugu hrane.

Znate li što joj je omogućilo da postigne savršenu i pravu krepost? To što se slobodno i svojevoljno odrekla sebe i što nije htjela posjedovati ništa od ovoga svijeta. Jer, dobro je ova slavna djevica razumjela da se onaj koji posjeduje dobra ovoga svijeta uzoholi; gubi ono malo kreposti poniznosti, počne prema sebi gajiti sjetilnu ljubav, ostaje bez osjećaja prave ljubavi, gubi volju za bdjenje i molitvu. Jer, srca koja su puna zemaljštine i sebične ljubavi ne mogu se ispuniti Kristom raspetim niti mogu iskusiti pravu i slatku molitvu. Kad je slatka Agneza to spoznala, oslobodila se sebe i obukla je raspetog Krista. Nije samo to učinila za sebe, nego to naređuje i nama. Tako vas ona obvezuje da se i vi toga čvrsto držite.

Dobro znate, vi, Kristu posvećene zaručnice, da ne smijete posjedovati ono što je zemaljskog oca, nego valja da držite i posjedujete ono što je vječnog Zaručnika, jer ste njegove. Htjeti posjedovati dobra zemaljskog oca – to je pohlepa, koju moramo napustiti jer je došlo vrijeme odluke da se opredijelimo za Zaručnika i da posjedujemo njegovo blago. A koje je  bilo blago Krista raspetoga? Križ, poruge, patnja, razapinjanje, žalost, ismijavanje i uvrede, dobrovoljno siromaštvo, glad za Očevom slavom i našim spasenjem.

Ako budete posjedovale to blago snagom razuma raspaljenog ljubavlju, postići ćete kreposti o kojima smo govorili: bit ćete prave kćeri u majke, i brižjive, a ne nemarne zaručnice. Zaslužit ćete da vas raspeti Krist primi, on će sam pred vama otvoriti vrata vječnoga života. Ne treba da više govorim. Zaronite u krv raspetog Krista. Uspravite se u pravoj revnosti i jedinstvu. Ako budete međusobno složne, a ne razjedinjene, neće vam nauditi ni đavao niti će vam ijedno stvorenje oduzeti vaše savršenstvo. Ostanite u svetoj i slatkoj ljubavi Božjoj. Isuse slatki, Isuse ljubavi.

Izvor: Dominikanski časoslov, Hrvatska dominikanska provincija, 2002.