Srećko Koralija autor poglavlja u novoj međunarodnoj znanstvenoj knjizi o Septuaginti
Podijelite:
Srećko Koralija autor poglavlja u novoj međunarodnoj znanstvenoj knjizi o Septuaginti
U izdanju uglednog međunarodnog akademskog izdavača De Gruyter izlazi znanstvena knjiga Postclassical Greek and Cultural Identity in the Septuagint: In Memoriam: James K. Aitken (1968–2023) [Postklasični grčki i kulturni identitet u Septuaginti: U spomen na Jamesa K. Aitkena (1968-2023)], koju su uredili Andrew T. Keenan i Robert S. Walker. Knjiga je već dostupna za narudžbu putem mrežnih stranica izdavača: Postclassical Greek and Cultural Identity in the Septuagi…
Publikacija je posvećena profesoru Jamesu K. Aitkenu (1968.–2023.), jednom od vodećih svjetskih stručnjaka za Septuagintu, biblijsku filologiju i povijest grčkoga jezika sa Sveučilišta u Cambridgeu. Aitken je, zajedno s Trevorom V. Evansom, pokrenuo istraživačku inicijativu Septuagint within the History of Greek usmjerenu na proučavanje Septuaginte[1] unutar šire povijesti grčkoga jezika. Ova publikacija je nastala na temelju međunarodne konferencije The Septuagint within the History of Greek: Language and Cultural Identity in Postclassical Greek, održane u Cambridgeu u rujnu 2023. godine, a knjiga ujedno nastavlja istraživački smjer kojemu je Aitken dao važan doprinos. Znanstveni radovi ove publikacije raspravljaju položaj Septuaginte u povijesti postklasičnoga grčkog jezika, jezične kontakte, pitanja identiteta te leksikografske i prevoditeljske teme.
Knjiga okuplja niz istaknutih međunarodnih istraživača Septuaginte, grčkoga jezika i biblijske filologije. Među njima su John A. L. Lee, poznati istraživač grčkoga jezika Septuaginte i grčke leksikografije, Trevor V. Evans, jedan od inicijatora međunarodne istraživačke mreže Septuagint within the History of Greek, te Anne Thompson, jedna od urednica novog Cambridge leksikona grčkog jezika (Cambridge Greek Lexicon). U knjizi sudjeluju i drugi etablirani istraživači, uz urednike Andrewa T. Keenana i Roberta S. Walkera.
U poglavlju A View on ἀτιμία and ὀνειδισμός in LXX-Jer [O pojmovima ἀτιμία i ὀνειδισμός u Septuaginti proroka Jeremije] Srećko prikazuje jezik grčkoga prijevoda knjige proroka Jeremije (LXX-Jer) na primjeru pojmova ἀτιμία i ὀνειδισμός koji prevode hebrejske pojmove značenjski povezane sa sramotom, obeščašćenjem i prijekorom. Ovo poglavlje nalazi se u trećem dijelu knjige zajedno s prilozima posvećenima različitim pitanjima leksika i leksikografije Septuaginte. Rad time pridonosi raspravama o načinu na koji Septuaginta prenosi i interpretira hebrejski vokabular unutar jezičnoga i kulturnog konteksta grčkog jezika helenističkog razdoblja. Jezični izbor prevoditelja također otvara pitanja odnosa između moralnoga djelovanja i njegovih posljedica, individualne i kolektivne odgovornosti te načina na koji se odgovornost zajednice izražava i interpretira kroz jezik prijevoda. Upravo ta dimenzija povezuje filološku analizu poglavlja sa širim pitanjima odgovornosti, vodstva i moralnog upravljanja koja se pojavljuju i u drugim nedavno obljavljenim znanstvenim radovima.
Među njegovim recentnim publikacijama je i članak „Falsehood and False Prophets in Jeremiah: A View on LXX-Jer and P-Jer“ [Laž i lažni proroci u Jeremiji: pogled na Septuagintu i Pešitu Jeremije], objavljen 2025. godine u časopisu Vetus Testamentum (75/2, str. 194 – 210): Vetus Testamentum jedan je od vodećih međunarodnih znanstvenih časopisa posvećenih proučavanju Staroga zavjeta. Časopis izdaje ugledna izdavačka kuća Brill za Međunarodnu organizaciju za proučavanje Starog zavjeta (International Organization for the Study of the Old Testament -IOSOT ), a od osnutka 1951. godine zauzima istaknuto mjesto u međunarodnim starozavjetnim istraživanjima. U tom radu Srećko uspoređuje Septuagintu (LXX-Jer) i Pešitu[2] (P-Jer) te način na koji te dvije jezične i teološke tradicije interpretiraju hebrejsko nazivlje povezano s laži i lažnim prorocima. Rad je dostupan na poveznici: Falsehood and False Prophets in Jeremiah in: Vetus Testamentum Volume 75 Issue 2 (2025)
Također je 2025. godine u časopisu Revista Teologică (107/2, str. 8-26) objavljen članak „Seeking Help as a Leader: Reflections on King Zedekiah“ [Traženje pomoći u ulozi vođe: promišljanja o kralju Sidkiji]. Polazeći od Jeremije 21,2 i 37,3, rad proučava kralja Sidkiju i njegove reakcije u kriznim okolnostima te povezuje čitanje biblijskoga teksta s pitanjima vodstva, odgovornosti, traženja pomoći i donošenja odluka. Time se filološko i teološko čitanje Jeremije proširuje prema pitanjima koja su relevantna za razumijevanje (ne)odgovornoga i (ne)moralnoga vodstva i upravljanja. Rad je dostupan na poveznici:2.-koralija.pdf.
Nadalje, u kolovozu 2026. godine u časopisu Napoca Roots (15/1, str. 65-80) objavljen je članak „The Theophanic Glory of God: Reflections on Job 38–42“ [Teofanijska Božja slava: promišljanja o Jobu 38-42]. Rad povezuje teme Božje prisutnosti, stvaranja, ljudske patnje i granica ljudske spoznaje. Dostupan je na poveznici: The Theophanic Glory of God: Reflections on Job 38–42 | Napoca Roots
Navedeni znanstveni radovi dio su širega istraživačkog projekta usmjerenog na pitanja organizacija, upravljanja i vodstva, s posebnim naglaskom na moralno upravljanje, odgovornost te individualne i kolektivne dimenzije donošenja odluka.
[1] Naziv Septuaginta dolazi od latinskoga septuaginta („sedamdeset“) i tradicionalno se povezuje s predajom o sedamdesetorici prevoditelja. Septuaginta je najstariji opsežni prijevod hebrejskih biblijskih tekstova na grčki jezik. Nastao je u Aleksandriji između 3. i 1. st. pr. Kr. za Židove koji nisu poznavali hebrejski jezik. Septuaginta je imala važnu ulogu u ranom kršćanstvu i snažno je utjecala na jezik i teologiju ranokršćanskih autora. Na brojnim se mjestima njezin tekst razlikuje od kasnije standardiziranoga hebrejskog teksta, a njezin korpus obuhvaća i knjige i dijelove knjiga koji nisu zastupljeni u hebrejskom kanonu.
[2] Pešita je prijevod Biblije na sirijski jezik i predstavlja jednu od najvažnijih tekstualnih tradicija ranog kršćanstva. Njezin se tekst oblikovao tijekom prvih stoljeća kršćanske ere. Pešita na pojedinim mjestima donosi vlastita čitanja, leksičke izbore i interpretativna rješenja koja pokazuju kako su prevoditelji razumjeli hebrejski tekst. Razlike između hebrejskoga teksta, Septuaginte i Pešite stoga su važne za proučavanje načina na koji se biblijski tekst slušao, čitao, razumijevao i prenosio u različitim jezičnim i kulturnim sredinama.