U arhiv dominikanskog samostana Kraljice Svete Krunice u Zagrebu pohranjene su Kuničićeve skladbe. Sam kompozitor zapisao ih je u dva sveska tijekom svog boravka u Dubrovniku. Neke skladbe su priložene kao dodatak, tj. nisu zapisane u navedena dva sveska, dok neke nisu ni pronađene kao arhivirane, međutim poznato je da su Kuničićevo djelo, a izvode se i danas (npr. Gospi od Porata, Oj, djetešce moje drago).

Poseban naglasak stavljen je na njegovih četrnaest kompozicija na tekst 51. psalma „Smiluj mi se Bože po milosrđu svome“. Posebnost skladateljskog stila oca Jordana je u „glazbenom slikanju“ kojim liturgijski i svetopisamski tekst odgovarajućim harmonijama i melodijskim linijama dočarava uhu slušatelja.

Analiza skladbe Miserere br. 4

Četvrta po redu među kompozicijama na tekst 51. psalma ovaj puta nosi naziv na latinskom jeziku na kojem je i napisana u potpunosti. Pokraj samog naziva olovkom je napisano da je skladba posvećena Crkvenom pjevačkom zboru. Riječ je o tadašnjem zboru dubrovačke katedrale kojem je sam Jordan bio orguljaš i drugi dirigent. Podnaslov kompozicije je „Cor poenitens“ što u prijevodu znači „Skrušeno srce“. Skladana je za četveroglasni mješoviti zbor. Kao i kod prethodnih kompozicija vrlo se istaknute dinamičke i agogičke oznake. Početak skladbe je u h-molu, a mjera je četveročetvrtinska. Prvi stih mogli bismo kao i u gregorijanskom koralu nazvati incipit. Vrlo je svečan i dostojanstven. Sama je melodija razvijenija i harmonije su bogatije, nego što smo imali u prethodne tri kompozicije. Prisutni su veliki skokovi i veliki raspon za glasove što opet poziva na dobru uvježbanost i samu osposobljenost jednog zbora za izvođenje ovog djela. U ovoj je kompoziciji sadržan cjelovit tekst 51 psalma tako za razliku od prethodnih gdje su parni stihovi izostavljeni.

O kompoziciji Miserere br. 4 svoje dojmove iznijela je u dubrovačkom tjedniku „Narodna svijest“ mađarska pjevačica Olga Kalliwoda, a isti prenosi fr. Anđelko Fazinić u časopisu Sveta Cecilija i u Vjesniku Hrvatske dominikanske provincije u povodu smrti fr. Jordana Kuničića:

„Slučaj – koji je često igrao veliku ulogu u mom životu – približi me u Dubrovniku ljudima koji me pozvaše na prvu izvedbu jedne crkvene kompozicije u katedrali. Znatiželja me obuze, ali se ova brzo pretvori u veliki interes, koji mi često obuze suze, kad sam mogla da čujem divnu izvedbu u ovom malom slikovitom raju. Fino uglađeni i strogo disciplinirani kor izveo je „Miserere“ dominikanskog priora oca dr. Kuničica, koji je on komponirao za ovogodišnju izvedbu kroz Veliki tjedan. Nigda jedan svjetovnjak muzičar neće moći da napiše tako djelujući „Miserere“ kao jedan duhovnik. Jedre, lijepe melodije divno su se uskladile u duh djela i zvučale su čas žalosno i tužno, čas pouzdano prema nebu. U čisto stopljenu masu saliven zbor, pod sugestivnim vodstvom autorovim, slijedio je svaki njegov mig. To je bilo čisto veselje za nemuzičare, ali osobiti užitak za muzičare, koji su mogli uživati i u detaljima. Uz sjećanje na prirodne ljepote i historijska remekdjela, koja u obilju posjeduje Dubrovnik, melodije „Miserere“-a dugo će mi odjekivati u duši.

U zaključku

Dominikanac fr. Jordan Kuničić nije bio akademski obrazovan na području glazbe, no njegova muzikalnost i senzibilitet za glazbu vidljivi su u njegovu bavljenju glazbom tijekom cijeloga života. Od ulaska u samostan vrlo brzo počeo je svirati na orguljama, da bi, po povratku iz Rima postao i orguljaš dubrovačke katedrale i drugi dirigent katedralnog zbora. U periodu njegova boravka u Dubrovniku nastaju dva sveska njegovih kompozicija koji se danas čuvaju u arhivu Hrvatske dominikanske provincije Navještenja BDM u Zagrebu. Kuničićev glazbeni opus najvjernije prikazuje glazbene sposobnosti tadašnjih pjevača jer je zahtjevnost kompozicija bila na razini, a prilagođena upravo tadašnjem Crkvenom pjevačkom zboru (danas Katedralni zbor dubrovačke katedrale). Uglazbio je pjesme posvećene dominikanskim svecima, Gospi, sv. Vlahu. Tu je i velik broj kompozicija na himan Divnoj dakle budući da se u pretkoncilsko doba svaku večer slavio blagoslov s Presvetim. Također, napisao je i nekoliko misa, Tebe Boga hvalimo, a 51. psalam Smiluj mi se Bože po milosrđu svome u Jordanovom opusu nalazimo čak 14 puta. Jordan je skladao i obrade božićnih pjesama koje nažalost nisu pohranjene uz ostatak njegova opusa, a njegova pjesma Gospi od Porata i danas je neizostavna pjesma svih većih crkvenih slavlja dubrovačke katedrale što nam jasno potvrđuje onu tvrdnju da je kompozitoru najveća nagrada kada njegova djela godina iza njega žive i prenose se među glazbenicima i naraštajima pjevača. Posebnost njegovih kompozicija je upravo u glazbenom slikanju i opisivanju teksta. Otac Kuničić je skladao isključivo liturgijsku glazbu, a jasno se vidi da je polazište bio liturgijski tekst iz kojeg su zatim proizišle njegove kompozicije. Od instrumentalnih djela nalazimo samo jednu „Učeničku tokatu“. Zaključujemo da je fr. Jordan Kuničić bio kompozitor koji se uvelike znao prilagoditi vremenu u kojem je živio i ljudima koji su ga okruživali te ih zaintrigirati i preobraziti dajući i sebi i drugima kroz umjetnički izričaj entuzijazam i nadu k višim, nadvremenskim stvarima, a njegova djela su i danas pokazatelj istinske duhovne proživljenosti svetopisamskih i liturgijskih riječi te dobar putokaz kako glazba i tekst čine sinergiju za bogatije i dostojanstvenije slavljenje Boga.

fr. Bonifacije Franjo OP

Izvori:

Ivan ARMANDA: Istaknuti hrvatski dominikanci II, Dubrovnik 2016.

Anđelko FAZINIĆ: O. dr. Jordan Kuničić, glazbenik, Sveta Cecilija Vol. 44 No. 2-3, Zagreb, 1974.