Na današnji dan prije 808 godina, 22. prosinca 1216. ljeta Gospodnjeg, papa Honorije III. je bulom ‘Religiosam vitam’ formalno prepoznaje i potvrđuje Red braće propovjednika, to jest dominikance.

Prva se braća pridružuju Dominiku 1215. godine u Toulousi i polažu zavjete u njegove ruke. Prvi je od njih bio je ugledni Tulužanin Petar Seila. On je darovao novomu Redu kuće koje je bio posjedovao; u najvećoj od njih nastao je prvi samostan u koji se Dominik uselio sa svojom braćom. Tuluški ih je biskup Fulko sabrao u bratstvo propovjednika za svoju biskupiju. No, trebali su po tvrdu pape pa iste godine Dominik kreće s biskupom Fulkom u Rim gdje se pripremao Četvrti lateranski sa bor. Papa Inocent III. daje im potporu za nastavak propovijedanja, ali još nije mogao priznati Red.

Staro pak crkveno pravo određivalo je da za osnutak zajednice treba izabrati neko već potvrđeno pravilo te da mjesni biskup zajednicu mora dodijeliti jednoj crkvi. Stoga je biskup Fulko odabrao crkvu sv. Romana u sa mome gradu te dvije crkve izvan Toulouse. Uz crkvu sv. Romana braća su izgradila klaustar i prostorije za studij i spavaonice. Samostan sv. Romana prvi je samostan braće dominikanaca u povijesti Reda.

Sveti Dominik za Pravilo novoga Reda uzima Pravilo sv. Augustina (sv. Augustin † 430. god., bio je veliki propovjednik i neizmjerno prikladan za zaštitnika budućih propovjednika) i zavjetovao se na njegovo opsluživanje. No, Pravilo su dodatno postrožili po uzoru na običaje drugih redova i upotpunili odredbama koje su od govarale Redu propovjednika kakvoga je Dominik bio zamislio. Krajem 1215. godine u samostanu sv. Romana živjelo je već šesnaestoro braće. Godine 1216. umire papa Inocent III., a nasljeđuje ga papa Honorije III. te Dominik ponovno odlazi u Rim gdje novi papa 22. prosinca 1216. godine potvrđuje utemeljenje novoga Reda.

U dogovoru s braćom Dominik sastavlja prve Konstitucije s kojima je u novonastali Red utkao tradicionalna načela koja su tada vladala u Crkvi: apostolski život, život svećenika u zajednici, redovničku stegu monaških redova, zajedničku liturgijsku molitvu s pjevanjem i propovijedanje siromaštvom. Kada je papa Honorije III. povjerio Redu poslanje propovijedanja riječi Božje, Crkva je po prvi put imala jednu redovničku zajednicu s konkretnim poslanjem propovijedanja koje je obuhvaćalo cijeli svijet.