Druga korizmena tribina u ciklusu „Korizmene tribine na Peščenici”, pod naslovom „Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima – empatija i suosjećanje” održana je u srijedu 12. ožujka u dvorani “Fr. Dominik Barač, OP” dominikanskoga samostana bl. Augustina Kažotića u Zagrebu. Predavanje je održala teologinja, psihologinja i psihoterapeutkinja, docentica dr. sc. Sanda Smoljo-Dobrovoljski, s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Nakon početnog pozdrava i predstavljanja gošće, docentica dr. sc. Sanda Smoljo-Dobrovoljski je odmah na početku naglasila kako su nam danas potrebni u društvu mostovi empatije i suosjećanja s obzirom na zabrinjavajući trend kod današnje djece smanjivanja njihova empatijskog kapaciteta. Govoreći o sličnosti i razlici između pojmova empatija i suosjećanja, docentica Smoljo-Dobrovoljski je podsjetila nazočne da empatija i suosjećanje uključuju razumijevanje kognitivno i afektivno, ali pri tome empatija znači dijeliti emocije s drugom osobom, biti s njom, dok suosjećanje traži način kako dotičnoj osobi pomoći u njezinoj teškoj situaciji. „Empatija je dijeliti emotivno stanje druge osobe, a suosjećanje je kretivno: tražiti način kako pomoći drugoj osobi. Zato možemo reći da je milosrđe sličnije suosjećajnoj ljubavi nego empatijskom djelovanju”, zaključila je docentica Smoljo-Dobrovoljski.

U nastavku je, pozivajući se na empatijsku sposobnost čovjeka, rekla da su u ophođenju s ljudima vještina empatije i proaktivno suosjećanje osnovna i temeljna vještina. „Zato je empatija važna u svim strukama, posebno onima koje se bave odnosima s ljudima: u njegovanju djece i bolesnika, u nastavi, u trgovini i na rukovodećim funkcijama” naglasila je docentica Sanda. Definirajući istinsku empatiju kao slušanje cijelim biće, dr. sc. Sanda Smoljo-Dobrovoljski je istaknula da istinsko slušanje nekoga znači učiniti ga u tom trenutku centrom vlastitoga svijeta.

Govoreći o važnosti obitelji  za  učenje i razvijanje empatije i suosjećanja, doc. dr. sc. Sanda Smoljo-Dobrovoljski je ustvrdila da je obitelj „privilegirano i prvo mjesto gdje dijete prvo dobije utjehu, pažnju i razumijevanje, a tek poslije dobije pouku i edukaciju što ne bi trebalo napraviti”.

Doc. dr. sc. Sanda je upozorila na fenomen narcisoidnosti, prisutnom u svim segmentima društva, čak i u crkvenim institucijama. Jedno od temeljnih obilježja narcisoidnih osoba je pomanjkanje empatijskog kapaciteta, prepoznatljivog  po ne uzimanje u obzir osjećaja drugih ili po manipulaciji tuđim suosjećanjima. Pri tome je bila zanimljiva opservacija docentice Smoljo–Dobrovoljski o jednom od najvećih zala koje je pogodilo Tijelo Kristovo, katoličku Crkvu, iznutra: zlostavljanje djece: „To zlo su uglavnom počinile osobe koje imaju narcistični poremećaj ličnosti, tzv. granični ili osobe koje su psihopate, osobe koje su se znale provući i doći do funkcije i pokazati se dobrima i poželjnima. I onda kada su dobile moć, svoju su moć koristile, ne da služe, nego da pokažu svoju svemoć i nadmoć. To je distorzija moći.”

Kršćanska ljubav kao zapovijed, u očima dr. sc. Smoljo–Dobrovoljski, je suosjećajna ljubav koja izlazi iz sebe kako bi pomogla drugome. U duhu pape Franje to znači „uprljati ruke i biti tu za one koji su u potrebi. To je, nalik Abrahamovu izlasku iz Ura Kaldejskoga, izlazak iz vlastite komfor zone, koja u sebi nosi opasnost manjka svakoga rasta.” Polazeći od starozavjetnog iskustva izraelskoga naroda Boga koji promatra, osluškuje i intervenira u korist svoga naroda, dr. sc. Smoljo–Dobrovoljski zaključuje da bi upravo takva trebala biti naša pedagogija: „Promatram što se događa osobi ispred mene; osluškujem onaj dio koji nije tako jasan ili očit, upoznajući ono što bi dotično tu osobu moglo uznemiriti; i onda, na kraju interveniram.” Ali to je nemoguće ostvariti ako ne stavimo vlastiti ego pokraj sebe i imamo uho za drugoga.

Oslanjajući se na Isusovo pokazivanje suosjećajnosti u Novom zavjetu, posebno u slučaju smrti Lazarove kada je Isus gorko zaplakao, predavačica je istaknula da plakati s onima koji plaču jest humana gesta. „Isus pokazuje da je biti ganut, biti blizu i djelovati, ključni element osobe koja je hranjena evanđeoskom riječju”, rekla je dr. sc. Smoljo–Dobrovoljski.

Fokusirajući se na toleriranje neugodnih emocija koje se javljaju kao dio pomaganja osobi, kao važnog dijela suosjećanja, dr. sc. Smoljo–Dobrovoljski upozorila da nas te neugodne emocije ne smiju spriječiti u pokazivanju suosjećanja u smislu nestajanja motivacije za djelovanje. Pogotovo što za vjernike je motivacija evanđeoska budući da Bog nama iskazuje milosrđe i suosjećanje u svakoj situaciji i to je zato naš dubinski poziv. U ovom kontekstu, prema dr. sc. Smoljo–Dobrovoljski, znakovita je Isusova prispodoba o milosrdnom Samarijancu, čije postupanje jest naš okvir i matrica u postupanju i djelovanju i kako izbjeći ili nadvladati unutarnju duhovnu tjeskobu. „Milosrdni Samarijanac se vodi Božjim srcem da se ranjenom čovjeku približi. Prvo ga vidi: Bog želi da gledamo tamo gdje On gleda; sažali se: u evanđeljima jedini put kad netko suosjeća kao Bog jest milosrdni Samarijanac; pristupi mu: nakon što je u sebi osjetio ganuće prema jednom čovjeku postaje aktivan i približava mu se; približiti se nekome traži hrabrost i odvažnost, što nije manjak ili odsutnost straha nego usprkos strahu ide, približava se i čini; povije mu rane: rane su mjesto susreta s Bogom jer one su ono najsvetije kod čovjeka jer otkrivaju ono njegovo najintimnije.” U konačnici, oslanjajući se na opservaciju pape Franje o daru milosrdnog Samarijanca s čime moderni duh jako škrtari, dr. sc. Smoljo–Dobrovoljski je podsjetila da je milosrdni Samarijanac onom čovjeku darovao svoje vrijeme.

Ovogodišnji ciklus korizmenih tribina srijedom posvećen je temi „Empatija – mostovi ljubavi”. Organizatori tribina su: Dominikanski samostan bl. Augustina Kažotića, Institut sv. Tome i Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Moderator tribina je fr. Marko Bijelić. Korizmene tribine su dio kompetitivnoga projekta Sveučilišta u Zagrebu, kao jedna od triju aktivnosti projekta “Što nas povezuje?”, uz znanstvenu konferenciju, održanu na Dan Instituta sv. Tome Akvinskog 7. ožujka 2025. i radionice “Škola empatije”, koje počinju 18. ožujka.