U povodu obilježavanja 81. obljetnice Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda iz svibnja 1945., u petak 15. svibnja, u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla u Bleiburgu svečanu euharistiju slavio je provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Tomislav Kraljević.
Misu su koncelebrirali ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. Tomislav Markić, voditelj Hrvatske katoličke misije u Klagenfurtu fra Pavo Dominković, mjesni župnik mons. Ivan Olip i još nekolicina svećenika.
Misa je slavljena u organizaciji Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, zajedničkog tijela Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, Hrvatske katoličke misije u Klagenfurtu te austrijske župe Bleiburg.
Dr. Markić je na kraju svima zahvalio na sudjelovanju u misi u čiju nakanu su unijeli i Kristovoj euharistijskoj žrtvi pridružili „sve žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća, a posebice one iz hrvatskog naroda ubijene u najvećem zločinu počinjenom u Europi nakon završetka toga rata“.
Ovdje vam također donosimo uvodno obraćanje provincijala Tomislava Kraljevića okupljenom vjerničkom puku:
“Naš današnji susret u ovoj župnoj crkvi u Bleiburgu doživljavam riječima pape Franje, koji je rekao: „Vidim Crkvu kao poljsku bolnicu nakon bitke.“ A zatim je dodao: „Crkvi je danas najpotrebnija sposobnost liječiti rane i zagrijavati srca.“
Doista, danas smo ovdje kao ljudi ranjena srca. Kao narod koji još uvijek nosi duboke ožiljke povijesti. Zato smo zahvalni župniku župe sv. Petra i Pavla u Bleiburgu, mons. Ivanu Olipu, što nas je primio kao braću i sestre potrebne utjehe. Ovo je mjesto molitve i susreta s Bogom kojemu prinosimo patnju tolikih nevinih. Mjesto gdje želimo moliti za sve žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća, a osobito za sinove i kćeri hrvatskoga naroda koji su nakon rata ubijeni bez suda, bez groba, bez prava na ime, često bačeni u jame i rijeke, izbrisani iz ljudskog sjećanja, ali nikada iz Božjega.
Pozdravljam sve vas koji ste se danas, 15. svibnja 2026. godine, okupili u ovoj crkvi. Pozdravljam i sve vas koji u svojim obiteljima, u vlastitom životu i sjećanju nosite posljedice ove velike tragedije. Pozdravljam i vas koji ste putem medija povezani s nama u današnjoj molitvi.
Okupljeni smo oko Kristova oltara, u spomen muke, smrti i uskrsnuća Kristova, koji je temelj naše kršćanske nade. Ne samo naše nade, nego i nade onih za koje danas molimo. Jer da ne vjerujemo u uskrsnuće, ne bismo danas bili ovdje. Kad bi smrt bila posljednja riječ povijesti, ljudsko zlo bi odavno pobijedilo. Ali Krist je uskrsnuo. I zato vjerujemo u smisao svake žrtve, da nijedna suza nije zaboravljena niti nevina smrt izgubljena pred Bogom.”
