Ovdje vam donosimo propovijed oca provincijala, fr. Tomislava Kraljevića OP, sa svečanog misnog slavlja u crkvi Sv. Katarine Aleksandrijeske u Splitu prilikom obilježavanja 100. rođendana fr. Drage Kolimbatovića OP:

Dragi brate Drago, slugo Isusa Krista, pozvan za apostola, odlučan u propovijedanju radosne vijesti evanđelja, svim miljenicima Božjim bilo u Splitu, Zagrebu, Rijeci, Korčuli, Dubrovniku, Klopču, a koji primiše milost i apostolstvo na slavu imena njegova. Danas u radosti i jednodušno u molitvi (napose braća i sestre dominikanci) želimo zahvaliti za Božju milost u životu i djelovanju padra Drage Kolimbatovića. Svaki rođendan je prigoda da pogledamo život u svjetlu evanđelja i zahvalimo se.

Ako razmotrimo jedno stoljeće zacijelo ćemo ustvrditi da nije malo! Čovjek nekako prirodno zahvali za svaki novi dan koji mu je darovan. Ne samo da zahvaljujemo za darovano vrijeme nego i za jednostavnu činjenicu da postojimo. Kako onda ne zahvaliti za 100 godina života?

Zahvaliti Bogu za darovano vrijeme zapravo znači zahvalu za nadolazeći dan u kojem se upisuju poput prazne stranice stvarni događaji našega života zajedno s Bogom. Svim nama je potrebno vrijeme za obraćenje, promjenu, putovanje i preobrazbu. Padre Drago, Vi ste to osobno iskusili duže i bolje od većine ljudi! Kao što je blagopokojni papa Franjo razmišljao da je vrijeme veće od prostora jer je glavni nositelj promjena.

Bog nikada ne prestaje imati dovoljno vremena da ga provede s nama. Bog želi biti strpljiv jer su naša srca spora u vjeri. Za nas kršćane ulagati u vrijeme je čin vjere i povjerenja u život. Pozvani smo živjeti kao stražari i djelovati kao da sve ovisi o nama, premda dubinski znamo da o nama ništa ne ovisi. Vrijeme nam je darovano da se pripremimo za kraj vremenâ. Ne nagovještavamo buduće katastrofe nego naslućujemo i priželjkujemo puninu odnosa s Bogom.

Htio sam danas zamoliti padra Dragu da propovijeda na ovoj misi. Premda znam da poziv da propovijeda ne bi odbio kao što je to nebrojeno puta činio tijekom života, čini se da to i nije više toliko važno. Stoti rođendan zapravo govori više od svake riječi. Nije mi nakana povlađivati Vam, dragi Drago, ali dobro je sjetiti se nekoliko važnih dionica vašeg djelovanja prvotno zbog zahvaljivanja za život darovan u službi braći i sestrama u Kristu.

Poslušajmo još jednom sv. Pavla: po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslušnosti vjere privedemo sve pogane među kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista. Milost i apostolstvo su ključne riječi našeg dominikanskog života, odnosno službe i života, brata Drage. Biti pozvan i poslan.

Od najranijih dana u njemu je plamtio oganj zanosa koji ga nije puštao sve dok ga snage nisu postupno napuštale. Od trenutka kad je skočio kao malo dijete u ruke padru Petru Domančiću kao dar s neba i povikao „ja ću biti dominikanac“ do apostolskog žara u svakoj misiji i poslanju koju je činio kao propovjednik. Oganj apostolske ljubavi nije ga napuštao ni u nijednoj životnoj situaciji. Što god je činio radio je s posebnim žarom i zanosom.

I onda kad je išao u zbjeg pred partizanima prema Austriji na koncu 2. svjetskog rata tražeći kako pomoći napaćenim ljudima, te u kaznionici u koju je bio doveden s ostalim svećenicima i klericima nakon Bleiburga pomagao je svojom domišljatošću i ustrajnošću. Jednako tako ostao je tako reći svoj u teškim uvjetima dvogodišnjeg služenja vojske koja je imala za cilj „preobratiti ga“ odnosno odvući ga od svećeničkog poziva.

Slikovito je taj njegov zanos i žar pretočio u riječi brat Anđelko Huljev koji ga je u srdačnim susretima, kada bi se sreli nakon određenog vremena, pozdravljao s atomski Marijin apostole. U njemu nije plamtio obični oganj nego atomski oganj Marijine vjere, vatra Duha Svetoga, koja ga je pokretala i taj se pokret pretakao u vatrene riječi i gorljive susrete koje nikoga ne bi ostavljale ravnodušnim i netaknutim. Župnik, katehet, propovjednik, misionar, odgojitelj, starješina, prior, duhovnik, ispovjednik, tješitelj, dobročinitelj sve to je padre Drago obavljao s velikom vatrom ljubavi Duha Svetoga koje je obilježila njegov život i stoljeće koje mu je Gospodin podario.

Danas želimo prije svega zahvaliti. Zahvaliti Bogu za dar Vašega života padre Drago. Zahvaljujemo i Vama za sav trud, molitvu, žrtvu i riječ koju ste ugradili u našu Provinciju. A zahvaljujemo i za to što ste nam živi podsjetnik da se vjernost isplati, da je moguće ustrajati u radosti i nadi, i da se život ispunjen Bogom po primjeru svetog Dominika pretvara u blagoslov za mnoge.

Molimo Gospodina da vas i dalje prati svojim mirom, da vam podari snagu u tijelu i vedrinu u srcu. I neka ova stota godina ne bude samo jubilej prošlosti, nego i putokaz svima nama kako se živi vjera: jednostavno, ustrajno i predano. Jer pozvani smo i poslani!

Dragi pater Drago, hvala vam što ste darovali život Gospodinu u Redu propovjednika — i preko njega nama. Sretan vam 100. rođendan! Amen.