U prekrasnom vrtu dominikanskoga samostana Gospe Milosne u Bolu na Braču 2. srpnja 2026. predstavljena je knjiga „L’Alphabet des miracles de la Vierge. La collection de Bol“ („Abeceda čudesa Blažene Djevice Marije. Bolska zbirka“). Knjiga je predstavljena, kao prvi dio, u sklopu ljetnog festivala 37. Bolsko lito.

Na početku, sve nazočne pozdravili su starješina dominikanskog samostana i bolski župnik fr. Ante Kazoti te ravnateljica Centra za kulturu općine Bol Ivana Bošković Ivičić.

Djelo je predstavio švicarski dominikanac i profesor povijesti na Sveučilištu u Fribourgu prof. dr. sc. Paul-Bernard Hodel, jedan od autora, a konsekutivno je s francuskoga prevodio fr. Srećko Koralija, član dominikanskog samostana u Splitu.

Riječ je o zbirci 350 čudesa Blažene Djevice Marije sačuvanih u rukopisu iz druge polovice 15. stoljeća, koji se čuva u dominikanskom samostanu u Bolu na Braču.

Djelo je objavljeno u dva sveska na ukupno 595 stranica. Jedan svezak donosi latinski izvornik, a drugi francuski prijevod. Knjigu su priredili, preveli i opsežnu znanstvenu studiju napisali Gisèle Besson, Michèle Brossard-Dandré i Bernard Hodel, a objavila ju je ugledna izdavačka kuća Peeters iz Leuvena 2026. godine.

U drugom dijelu ljetnog festivala Bolskog lita uslijedio je koncert Dua con Anima, a nastupile su Silvija Štajcer Šaban (flauta) i Nina Ferić (klavir).

Donosimo govor fr. Paul-Bernarda Hodela (ovdje u prijevodu Ante Gavrića):

Najveće i najljepše knjige u knjižnici nisu i najvažnije, ili barem nisu one kojima se svakodnevno koristimo. Naprotiv, najvažnije su male knjige, one koje su danas najoštećenije, jer su najkorištenije. Sjetite se vlastite knjižnice.

Kad sam posjetio samostanski muzej u Bolu prije njegove obnove – bilo je to prije petnaest godina – vidio sam malu knjigu – koja danas više nije u muzeju – koja mi je privukla pozornost: to je knjiga koja nas danas okuplja. Sada je restaurirana… Ali i dalje u malom formatu!

Učinila nam se toliko zanimljivom da se pokazalo korisnim objaviti latinski tekst, prevesti ga i komentirati.

Ovaj rukopis je zbirka exempla, odnosno zbirka priča koje se mogu ispričati u propovijedi: dok se propovijeda, vrlo često ljudi prestanu slušati: tada treba ispričati priču, a čim ispričate priču, ljudi ponovno počnu slušati. Ili treba ilustrirati ono što se govori, a priču je lakše zapamtiti nego teoriju.

Ne znamo tko je napisao ovaj rukopis, kada je napisan, pa čak ni kako je dospio u Bol.

Nedvojbeno je sastavljen u drugoj polovici 15. stoljeća – to je kraj srednjeg vijeka – možda na dalmatinskoj obali, možda u Zadru gdje su dominikanci imali važan samostan, a vjerojatnije u sjevernoj Italiji. Možda je to knjiga koju je dalmatinski dominikanac donio sa studija u Italiji? Riječ je o kompilaciji, to jest onaj tko je napisao ovaj rukopis – kaže se da je “ista ruka” – prepisao tekstove, a da nije uvijek dobro razumio ono što je prepisivao.

Jezik na kojem je ovaj rukopis napisan već opravdava njegovo proučavanje. Predugo se smatralo da samo “klasični” latinski ima vrijednost. To nije točno: latinski se razvio, a ovaj rukopis svjedoči o vrlo posebnom stanju jezika koji je ostao jezik komunikacije. Zato je jedan od trojice autora studije koju predstavljamo napravio opširnu – vrlo znanstvenu – studiju latinskog jezika u ovom rukopisu.

Ali što je sa sadržajem? Dakle, zbirka primjera priča, ali koje vrste?

Sve sabrane priče govore o Blaženoj Djevici Mariji, Majci Božjoj. Stoga je to zbirka čuda koja je Marija učinila. U našoj zbirci ima ih oko 350. Neka su već bila dobro poznata, jer postoji mnogo zbirki čuda Blažene Djevice Marije. Uspjeli smo identificirati izvore, svi su dominikanski, što nas navodi na zaključak da je autor naše zbirke zasigurno dominikanac, što ne iznenađuje jer se ovaj rukopis nalazi u dominikanskom samostanu.

I sva ta čuda govore isto: nema se čega bojati u ovom životu, niti se čega treba bojati za vječni život: ako imamo povjerenja u Mariju – makar i samo malo – bit će dovoljno da ona moli za nas i da nas zagovara u svakoj situaciji, ma tko god mi bili, čak i najveći grešnici. Bit će možda dovoljno izgovoriti samo jednu Zdravo Marijo, a možda čak ni to baš dobro, da nas ona zaštiti.

Želio bih vam dati dva primjera, uzeta iz ove zbirke: prvi bi se mogao smjestiti ovdje, u dominikanski samostan u Bolu; drugi je jedan od najljepših primjera u ovoj zbirci.

<149> Neki je mornar neizmjerno štovao Blaženu Djevicu Mariju. Dok je plovio morem, njegov se brod razbio; svi su se utopili, samo se on spasio na jednoj dasci, ribe su mu izgrizle sve meso na nogama koje su bile u vodi. Tada se iznad njega pojavi sjajna zvijezda mora, Marija, koja reče: “Ne boj se, sine moj! Zbog povjerenja koje si imao u mene i u mog sina, nećeš umrijeti bez ispovijedi!” On se utješi tim riječima, i odjednom daska na kojoj je bio stiže do nekog otoka gdje su bila braća Reda propovjednika, od kojih je jedan, brat Ivan, sa svojim drugom koji je bio svećenik, došao pecati, a budući da mornar nije mogao doći k njima, pozvao ih je moleći za ispovijed svojih grijeha. Ispovijedivši se i primivši odrješenje, u njihovoj se prisutnosti preseli Kristu!

<46> Bio je neki čovjek podložan tjelesnim željama i koji je žudio za sramotnim dobitcima: ipak, usred svojih zlih djela, uvijek bi na koljenima sedam puta pozdravljao Gospu. Našavši se na umoru, ugleda svoju kuću punu zlih duhova koji su htjeli njegovu dušu i čekali da ga odnesu u pakao – u muke. No, kako je zazivao Gospu, ondje se nađe anđeo kojeg je poslala Blažena Djevica, noseći knjigu ispisanu zlatnim slovima. Kad to vidješe, demoni se prestrašiše, ali jedan od njih reče da je Krist pravedan i da im neće nananijeti nepravdu jer je taj čovjek bio njihov. I Gospa bi ondje, protiveći se onima koji su tvrdili da taj čovjek ne bi trebao imati udjela u kraljevstvu njezina Sina, jer je Krist bio pravedan. Gospa reče anđelu da donese knjigu, a oni rekoše: “Imamo i mi knjigu!” I donesoše jednu veliku, ispisanu užasnim slovima. A Gospa reče: “Donesite vagu i neka se izvaga!” A budući da je knjiga demona bila teža, što tada Gospa učini? Sjede na pliticu vage i odmah njihova knjiga postade kao slamka. Budući da su demoni govorili da im se time nanosi nasilje protivno pravu, Gospa reče: “Nipošto, više vi govorite protiv pravde: budući da sam ja kraljica neba, mogu sjesti gdje god hoću u kraljevstvu svoga sina.” Tako se demoni povukoše posve posramljeni; ona im uze njihovu knjigu i dade je svećeniku kako bi ispovjedio svoje grijehe, te čovjek ozdravi!