U ono vrijeme kad sam ja završio osmoljetku, došao je fr. Kerubin Mekjavić na Široki Brijeg u misije i došli su s njim fr. Vjeko Lasić i Vikić, a ja sam s Vikićem bio prijatelj te me on upoznao s Kerubinom. Fr. Kerubin je pokazivao slike iz Bola, gdje je bilo sjemenište, što mi se svidjelo i pošao sam, tako. Nikad nisam čuo glasa izvana, samo sam vidio okretnoga dominikanca, Kerubina. On je nekako privlačio ljude, odmah se vidjelo da je volio ljude i ljudi su isto tako njega voljeli. Ja ne znam kako je to došlo, taj moment, ali znam da je on dva puta došao u našu kuću popiti kavu. Potom sam vidio dominikance u Bolu, njihov život, njihovu privlačnost te sam tako nastavio jednostavno i moja odluka je sazrijevala.
fr. Karlo Ćavar netom po dolasku u Boliviju (1970.)
2. U našoj ste Hrvatskoj Dominikanskoj Provinciji poznati kao misionar. Kakvo ste poslanje vršili u Boliviji? Što vam je u vašem poslanju izazvalo najveću radost?
Bio sam vječiti župnik. Vršio sam to i ljudi su me prihvatili. Najveću radost mi je izazvala činjenica da kad smo došli u Boliviju, malo prije 70-ih godina, nije bilo nijednog dominikanca, Bolivijca. Na području Bolivije postojala su dva vikarijata, Njemački i Američki. Sada postoji Bolivijska viceprovincija koju smo praktički mi krstili. Uglavnom smo bili na seoskim župama, radili s ljudima, a mladići su vidjeli nas te su nekako došli.
Misionarske nevolje (1977.)
3. Biti dominikanac danas, što znači za tebe?
I danas i sutra i prekosutra – uvijek je isti dominikanac. Ne znam što posebno odgovoriti u mojim godinama, kada sam svakim danom sve bliže Lovrincu…
Slavlje sv. Ruže Limske u Mendioli (2014.)
4. Što ti se čini kao najveći izazov za život i poslanje, koji bi bili vjerni dominikanskoj karizmi propovijedanja?
Svaka je osoba zasebna, iako živi u zajednici. Vrlo je teško reći i odgovoriti, no tu su konstitucije, tu su i običaji od kojih polazi dominikanski život i koji se postupno oblikuje prema cilju.
Odlikovanje ‘Dr. Melchor Pinto Parada’ za vjerski i kulturni doprinos (2023.)
5. Što bi rekao onome tko želi postati dominikanac?
Ne znam kako bih ga ohrabrio, ali bi ga uputio da se javi promicatelju zvanja kako bi pristupio u vrijeme postulature, koje traje godinu dana. Ta godina nikako nije izgubljena jer postulant gleda stariju braću, dominikanci promatraju njega, živi život i uči se kako bi se na koncu godine donijela odluka o ulasku u novicijat i nastavku formacije.
Procesija za slavlje Gospe Karmelske (2013.)
Razgovarao: fr. Mislav Matijašić, OP Slike: Privatni arhiv fr. Karla Ćavara
