Na spomendan sv. Augustina, dana 28. kolovoza 2026., u samostanu Kraljice svete krunice u Zagrebu, habit Reda propovjednika iz ruku provincijala fr. Tomislava Kraljevića primili su Josip Lucijano Milić i Jernej Janez Levaj čime su započeli godinu dana novicijata. Nakon novicijata će položiti prvu, jednostavnu profesiju i nastaviti daljnji filozofsko-teološki studij u pripremi za svećeničko zvanje.

Ovdje donosimo nagovor kojom je tom prilikom novacima uputio otac provincijal:

Draga braćo, slavlje kojem danas nazočimo, obred primanja u novicijat i oblačenja dominikanskoga habita, vraća nas na same početke Reda propovjednika i na ono što je sveti Dominik želio ostaviti svojoj braći: ljubav prema Bogu, zajednički život i gorljivost za propovijedanje Evanđelja.

Dragi Josipe Lucijano i Jernej, danas ne dolazite do cilja. Naprotiv, započinjete jedan novi dio puta. Oblačite habit Reda propovjednika i ulazite u novicijat – vrijeme intenzivnijega upoznavanja dominikanskoga života, ali još više vrijeme razlučivanja i osluškivanja onoga što Gospodin želi od vas. Na početku toga puta želio bih istaknuti tri stvari važne za svakoga tko želi postati propovjednikom: čežnju za evanđeoskim životom, želju za obraćenjem i umijeće propovijedanja.

Čežnja za evanđeoskim životom

Sveti Dominik živio je u vremenu kada se Crkva suočavala s podjelama, zabludama i velikom potrebom za novim naviještanjem Evanđelja. Shvatio je da nije dovoljno samo govoriti. Potrebni su ljudi čiji će život potvrđivati ono što njihova usta propovijedaju. Tu započinje dominikanski poziv. Prije habita, studija i propovijedanja mora postojati osobna čežnja: želja živjeti Evanđelje.

Habit koji danas oblačite vidljiv je znak te čežnje. Ali habit sam po sebi nikoga ne čini dominikancem. Mnogo je važnije da tijekom novicijata dopustite da Evanđelje zaodijeva vas. Da Kristov način života postupno postaje vaš način života; da njegove riječi oblikuju vaše riječi, njegovi izbori vaše izbore, a njegova ljubav prema Ocu i ljudima vaša srca. A ta čežnja može živjeti samo ako se hrani molitvom.

Sveti Dominik bio je čovjek duboko sjedinjen s Bogom. Iz molitve, euharistije i razmatranja crpio je ono što je poslije naviještao drugima. Zato dominikanski život nikada ne može biti samo aktivnost. Prije nego što govorimo o Bogu, moramo biti s Bogom. To lijepo izražava stara dominikanska misao: cum Deo et de Deo – s Bogom i o Bogu.

Želja za obraćenjem

Drugo što treba pratiti vaš novicijat jest iskrena želja za obraćenjem. Nitko ne ulazi u redovničku zajednicu zato što je već dovršen ili svet. Ulazimo zato što želimo dopustiti Bogu da nas oblikuje. A jedno od glavnih mjesta toga oblikovanja bit će upravo zajednica. Sveti Dominik nije htio propovjednike individualce. Braća žive zajedno, mole zajedno, studiraju zajedno i iz zajednice se šalju u propovijedanje. Evanđelje koje želimo naviještati drugima treba se najprije moći vidjeti među nama. Zajednički život nije uvijek jednostavan. Zahtijeva strpljenje, poniznost, praštanje i spremnost prihvatiti drugoga onakvim kakav jest. Upravo zato zajednica postaje mjesto obraćenja.

Brat nije samo onaj s kojim dijelimo samostan, kor i stol. On je i onaj preko kojega nam Gospodin ponekad pokaže nešto o nama samima – i ono lijepo i ono što bismo možda radije previdjeli. Zato novicijat nije samo vrijeme u kojem ćete upoznavati Red. To je vrijeme u kojem trebate pred Bogom upoznavati i same sebe: svoje darove i svoje granice, svoje vrline i svoje slabosti. I nemojte se bojati ako otkrijete da se imate u čemu mijenjati. Upravo tome novicijat i služi. Važno je sačuvati srce koje može reći: Gospodine, još nisam ono na što me pozivaš, ali dopusti mi da to postajem.

Umijeće propovijedanja

I treće je umijeće propovijedanja. Ulazite u Red koji se ne zove slučajno Red propovjednika. Propovijedanje nije samo jedna od naših aktivnosti. Ono pripada samom našem identitetu. I danas ljudi traže istinu, smisao i nešto za što vrijedi živjeti. Traže Boga, čak i onda kada ne znaju da upravo njega traže. Zato Crkva i danas treba propovjednike. Ali znati propovijedati ne znači samo znati lijepo govoriti. Dobar propovjednik mora učiti. Mora poznavati Sveto pismo, studirati teologiju, poznavati nauk Crkve, ali i upoznavati čovjeka i svijet kojemu je poslan.

Zato je studij od početka sastavni dio dominikanskoga života. Sveti Dominik nije birao između svetosti i znanja. Potrebno je jedno i drugo. Pravo umijeće propovijedanja nastaje onda kada se susretnu molitva, studij i život. Tada propovjednik ne govori samo o nečemu što je pročitao. Govori o Onome kojega je susreo. Zato naša tradicija govori: contemplari et contemplata aliis tradere – razmatrati i drugima predavati plodove razmatranja. A možda je najvažnija lekcija ova: prva propovijed dominikanca nije ona koju izgovara za ambonom. Prva propovijed je njegov život.

Habit kao znak početka

I zato se vraćamo onome što će se danas dogoditi: oblačenju habita. Dragi Josipe Lucijano i Jernej, bijeli habit i crni plašt koje danas primate nisu nagrada za nešto što je završeno. Oni su znak puta koji započinjete. Neka vas habit podsjeća na čežnju za evanđeoskim životom koja vas je dovela do ovoga dana. Neka vas svakodnevno podsjeća da se uvijek iznova trebate obraćati i zaodijevati Kristom. I neka vas podsjeća da ste došli u Red propovjednika kako biste učili čitavim svojim životom, svojim znanjem i jednoga dana svojom riječju propovijedati Krista.

Zato vam na početku novicijata želimo upravo ove tri stvari: čuvajte čežnju za Evanđeljem, ostanite spremni na obraćenje i učite postajati propovjednicima. Ako budete čuvali tu čežnju, ona će vas voditi prema Kristu. Ako budete spremni na obraćenje, Gospodin će vas moći oblikovati. Ako budete molili, studirali i živjeli ono što učite, moći ćete drugima predavati ono što ste sami primili.

Dragi Josipe Lucijano i Jernej, danas vas s radošću primamo među nas. Ne zato što je vaš put završen, nego zato što želimo s vama hodati dok razlučujete kamo vas Gospodin vodi. Neka vam sveti otac Dominik izmoli žeđ za Bogom, poniznost za svakodnevno obraćenje i gorljivost za propovijedanje istine. A habit koji danas primate neka nikada ne ostane samo odjeća koju nosite, nego znak da se iz dana u dan sve više zaodijevate Kristom kako biste mogli propovijedati Krista.

Cum Deo et de Deo – s Bogom i o Bogu.