Što je pobožnost ‘Utorka sv. Dominika’?

Davne 1631. godine, kad je kuga poharala Firencu, fr. Mihovil Bruni OP je potaknuo vjernike neka utorkom po Dominikovom zagovoru ištu Božje milosrđe uz pristupanje sakramentima Pomirenja i Sv. Pričesti. Kuga se nakon nekog vremena povukla, ali se pobožnost ‘Utorka sv. Dominika’ održala u Dominikanskog obitelji sve do danas.

Pozivamo sve članove Dominikanske obitelji i vjernike općenito neka u duhu dominikanske pobožnosti pripreme za slavlje blagdana sv. Dominika, koji se slavi 8. kolovoza. Ove godine pobožnost ‘Utorka sv. Dominika’ će tijekom devet uzastopnih utoraka (od 10. lipnja do 5. kolovoza) biti u znaku Devet načina moljenja sv. Dominika. Svakog utorka, ovdje na web-stranici Hrvatske dominikanske provincije, objavit će se kratak tekst o jednom od načina kako je molio utemeljitelj našeg Reda.

Pobožnost ‘Utorka sv. Dominika’ podrazumijeva sljedeće:

A) Izmoliti barem jedno otajstvo krunice

B) Pristupiti sakramentu Pomirenja nakon ispita savjesti

C) Sudjelovati na svetoj misi i primiti Svetu Pričest

Osmi način moljenja: kontemplativno čitanje Svetog Pisma

Mnogi Red propovjednika poznaju kao učeni red, red koji je iznjedrio velikane znanstvene, osobito teološke misli. Zakonodavstvo Reda opisuje dominikance kao neprestano privržene studiju (in studio assidui; Knjiga konstitucija i naredbi, 1 §4.) – možemo reći i u studiju ustrajni, postojani. Ustrajni i postojani u intelektualnim nastojanjima, naprezanjima da se dosegne bolji uvid u istinu. No, iskustvo nas uči da svaki studij, pa tako i onaj kojim se bave braća dominikanci, može biti izložen kušnjama i poteškoćama, da to plemenito oruđe na sebi može nakupiti sloj hrđe, ali i da mu se oblik može posve izobličiti. Možda upravo zato neki detalji osmog načina molitve uče prvo braću dominikance, a zatim i svakoga istinskoga tragatelja za istinom, što znači studirati.

Studiranje je, očito, za svetog Dominika neodvojivo od molitve. Studiranje, odnosno čitanje riječi Božje nastavlja se na molitvu kanonskih časova, kao i zahvale poslije ručka. Svetom Dominiku čitanje daje plodno tlo izmoljenim molitvama. Vidimo, naime, koliku dinamiku ima to molitveno čitanje. Iako sjedi čitajući, sveti Dominik prelazi s molitve u meditaciju, s meditacije u kontemplaciju. Sveti Dominik unosi sav svoj život, vlastito životno iskustvo u čitanje riječi Božje, jer vjeruje u njezinu djelotvornost, zna da je ona „oštrija od dvosjekla mača“ i da „prosuđuje nakane i misli srca“ (Heb 4,12-13). On joj se upravo zato povjerava, iskazuje joj čast i poštivanje, na isti način kao i oltaru i raspelu. Prepoznaje u njoj Kristovu nazočnost. Sve riječi Svetoga pisma izričaj su jedne Riječi, koja je tijelom postala. Eto, zbog čega takva dinamika, takav zanos, takva čuvstvenost. Sveti Dominik svoje čitanje pretvorio je u razgovor, razgovor sa živom riječi Živoga Boga. Razgovor u kojem uspijeva nešto proniknuti, jer je čitanjem i sam bio proniknut.

Ako ovaj molitveni način valja smatrati istinski ustrajnim studijem, onda je jasno da ustrajan studij božanske istine nije moguće svesti na svladavanje građe teološkog priručnika. Ustrajan studij jest, dakle, živa želja da Riječ Božja oplemeni studenta i njegovo iskustvo, da mu kroz svoje riječi pokaže dublji smisao i značenje onoga što susreće oko sebe. Drugim riječima, da mu povjeri mudrost, ali ne neku svjetovnu mudrost, nego mudrost koja očituje milosrđe istine (Akti Opće skupštine Providence 2001, br. 107); koja pruža njegovu intelektualnom suosjećanju – koje ga potiče na studij –  djelatna sredstva kako bi bili navjestitelji Božje ljubavi u svijetu. Ako nešto ima biti studij koji je koristan dušama drugih – a time bi trebao biti obilježen studij braće dominikanaca –, studij koji učinkovito priprema apostolsko djelovanje, onda nam je upravo u ovom načinu molitve sveti Dominik ostavio dobar primjer takva studija.

fr. Mislav Matijašić OP

Iz izvornog zapisa ‘Devet načina moljenja sv. Dominika’ (1288)

Naš sveti otac Dominik imao je još jedan način moljenja, lijep, pobožan i ugodan. Nakon kanonski određenih molitvenih ura i zajedničke zahvale nakon jela, trezven i pun duha pobožnosti, što ga je crpio iz božanskih riječi pjevanih u koru ili u blagovaonici, naš bi se otac brzo povukao na neko osamljeno mjesto, u sobicu ili ne kamo drugdje te čitao i molio sabrano u Božjoj nazočnosti. Sjeo bi mirno te otvorio ispred sebe knjigu načinivši znak križa; čitao bi, a duh mu je obuzimao blagi osjećaj kao da čuje Gospodinove riječi, prema psalmu: „Da poslušam što mi to Gospodin govori jer Gospodin obećava mir narodu svomu, vjernima svojim, onima koji mu se svim srcem vrate“ (Ps 85, 9). Činilo se i kao da raspravlja sa suputnikom gestama i u mislima, izgledao bi čas nestrpljiv, čas kao mirni slušatelj, zatim bi opet raspravljao i borio se te se istodobno smijao i plakao, pogleda čas uprta u zrenju čas spuštena, tiho bi govorio i udarao se u prsa. 

Ako bi ga znatiželjnik htio skrovito promatrati, pojavio bi mu se naš sveti otac Dominik kao Mojsije koji je, povukavši se duboko u pustinju motrio gorući grm, a čuvši Gospodina koji mu govori ponizno mu se poklonio. U tom naime proročkom iskustvu čovjek Božji je brzo prelazio s čitanja na molitvu, iz molitve u meditaciju, iz meditacije u kontemplaciju. 

A kad je tako čitao u samoći, častio je knjigu, poklonio bi se prema njoj i poljubio svaku knjigu, ponajprije ako je to bila knjiga Evanđelja ili ako bi čitao riječi što ih je sam Isus izgovorio. Ponekad bi lice zaklonio okrenuvši se postrance ili bi lice zaronio u ruke i nakratko ga prekrio svojim škapularom. Ispunjen tjeskobom i če žnjom, s poštovanjem bi ustao i smjerno se prignuo kao da se želi zahvaliti nekoj uvaženoj osobi za primljena dobročinstva. Ohrabren i potpuno smiren nastavio bi čitati knjigu. 

Prijevod s latinskog: fr. Anto Gavrić OP

Izvor: Sveti Dominik i Red propovjednika: Vjeronaučna olimpijada 2012/2013., Dom. naklada Istina, Zagreb, 2012., str. 115-126.