Što je pobožnost ‘Utorka sv. Dominika’?

Davne 1631. godine, kad je kuga poharala Firencu, fr. Mihovil Bruni OP je potaknuo vjernike neka svakog utorka po Dominikovom zagovoru ištu Božje milosrđe uz pristupanje sakramentima Pomirenja i Sv. Pričesti. Kuga se nakon nekog vremena povukla, ali se pobožnost ‘Utorka sv. Dominika’ održala u Dominikanskog obitelji sve do danas.

Pozivamo sve članove Dominikanske obitelji i vjernike općenito neka u duhu dominikanske pobožnosti pripreme za slavlje blagdana sv. Dominika, koji se slavi 8. kolovoza. Ove godine pobožnost ‘Utorka sv. Dominika’ će tijekom devet uzastopnih utoraka (od 10. lipnja do 5. kolovoza) biti u znaku Devet načina moljenja sv. Dominika. Svakog utorka, ovdje na web-stranici Hrvatske dominikanske provincije, objavit će se kratak tekst o jednom od načina kako je molio utemeljitelj našeg Reda.

Pobožnost ‘Utorka sv. Dominika’ podrazumijeva sljedeće elemente:

A) Izmoliti barem jedno otajstvo krunice

B) Pristupiti sakramentu Pomirenja nakon temeljitog ispita savjesti

C) Sudjelovati na svetoj misi i primiti Svetu Pričest

Devet načina moljenja sv. Dominika

Drugi način moljenja: prostracija na tlo, licem prema dolje, u kajanju zbog svojih grijeha 

Prostracija nije samo vanjski čin, nego duboko teološki i duhovni govor tijela – liturgijski, biblijski i osobni znak koji ima duboke korijene u Svetom pismu i predaji Crkve. U Starom zavjetu, Abraham (Post 17,3), Mojsije (Izl 34,8), Ilija (1 Kr 18,39) – svi su padali ničice pred Gospodinom. Taj čin izražava poniznu spoznaju Božje veličine i vlastite malenosti. Prostracija je oblik šutljive liturgije tijela koja kaže: “Ti si Bog, a ja sam prah i pepeo.” (usp. Post 18,27). Sveti Dominik je tim činom ispovijedao da je njegova snaga u Bogu, ne u vlastitim djelima, i da bez Božje milosti njegovo poslanje propovijedanja istine ne bi imalo ploda.

Sveti Dominik u molitvi prostracije nije izražavao samo poniznost, nego i potpunu predanost Bogu. U toj molitvi poniznosti nastojao je do kraja isprazniti sebe te biti svjestan svoje malenosti pred Bogom i njemu povjeriti sve, svoj život, poslanje za spasenje duša, svaki svoj korak, svoju braću i očitavanje Božje slave u svom životu. U molitvi prostracije Dominik se “stavljao na raspolaganje” Bogu, cijelim svojim bićem. To je odgovor ljubavi: “Evo me, Gospodine, vrši sa mnom što hoćeš.” Dominik je često molio u prostraciji za grješnike i potrebne, kako svjedoče njegovi prvi biografi. To nije bio samo čin osobnog odnosa s Bogom, nego zauzimanje za druge. Prostracija je stoga i molitva zagovorničke naravi: stajanje između Boga i ljudi za koje moliš, ne snagom vlastite svetosti, nego vjerom u Božje milosrđe.

Zamisli svetog Dominika u tišini crkve. Sam, pod križem, lice na tlu, ruke raširene, tijelo bez obrane. Ne govori mnogo – možda uopće ne izgovara riječi. Njegova molitva je potpuno predanje. On ništa ne zadržava za sebe. Čitavo njegovo biće postaje jedno veliko: “Fiat” – neka bude volja Tvoja. U tom trenutku Dominik ne propovijeda riječima. Njegovo propovijedanje je njegovo tijelo koje je u prostraciji pred Gospodinom. On moli za Crkvu, za svoje braće, za duše u tami. Nije mu teško ležati na hladnom kamenom podu, jer ga grije ljubav – on zna da nije sam. Bog ga vidi. A to je dovoljno. Tako možemo i mi učiniti. Pronađi trenutak tišine u osobnoj molitvi i učini to, možeš i u svojoj sobi. Dođi pred Gospodina i zamoli ga da te nauči moliti cijelim tvojim bićem. Reci Gospodinu: Daj mi poniznost da padnem pred Tobom, ne iz slabosti, nego iz ljubavi. Neka moja prostracija bude znak predanja, mojih rana, mojih grijeha, moje čežnje za Tobom. Po primjeru svetog Dominika, koji je znao da je snaga u poniznosti, daj mi milost da i ja budem ponizan pred Tobom i sve ti predam s potpunim povjerenjem i da prikažem sve svoje slabosti Tvojoj jakosti.

fr. Ivan Dominik Iličić OP

Iz izvornog zapisa ‘Devet načina moljenja sv. Dominika’ (1288)

Blaženi Dominik je često molio potpuno prostrt, licem okrenutim prema zemlji. Potresena srca, ponekad je one evanđeoske riječi tako glasno izgovarao da bi ga se čulo kako moli: „Bože, milostiv budi meni grešniku.“ (Lk 18,13) Pobožno i s poštovanjem prisjećao se Davidovih riječi govoreći: „Ja sam sagriješio, ja sam učinio zlo.“ (2Sam 24,17) Jecajući silno je plakao, govoreći: „Zbog mnoštva zloće svoje ni sam dostojan vidjeti visine nebeske, jer sam razgnjevio srdžbu tvoju i učinio što je zlo pred tobom.“ (Manašejeva molitva 9-10) Riječima psalma „Bože, ušima svojim slušasmo“, žarko je i pobožno govorio: „Jer naša se duša u prah sručila, trbuh se naš za tlo prilijepio!“ (Ps 44 (43), 26), dodajući: „Moja duša leži u prašini, po riječi svojoj vrati mi život.“ (Ps 119 (118), 25)

U želji da braću nauči s kakvim poštovanjem treba moliti, govorio je: „Kad su mudraci, oni pobožni kraljevi ušli u kuću, nađoše dijete s Marijom, majkom njegovom. (usp. Mt 2,11) Sigurno je naime da smo pronašli Bogočovjeka s Marijom, službenicom njegovom. Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Gospodinu koji nas stvori.“ (Ps 95 (94), 6) Mlađe je poticao govoreći: „Ako ne možete oplakivati svoje grijehe jer ih nemate, ipak ima mnogo grešnika koji se mogu pripremiti za milosrđe i ljubav, zbog kojih su proroci i apostoli naricali, zbog kojih je, kad ih Isus ugledao, gorko zaplakao, (usp. Lk 19, 41) a i sveti David je slično plakao govoreći: „Vidjeh otpadnike i zgadiše mi se.“ (Ps 119 (118), 158)

Prijevod s latinskog: fr. Anto Gavrić OP

Izvor: Sveti Dominik i Red propovjednika: Vjeronaučna olimpijada 2012/2013., Dominikanska naklada Istina, Zagreb, 2012., str. 115-126.

Za prvi način moljenja pogledaj: Prvi način moljenja sv. Dominika