Što je pobožnost ‘Utorka sv. Dominika’?

Davne 1631. godine, kad je kuga poharala Firencu, fr. Mihovil Bruni OP je potaknuo vjernike neka utorkom po Dominikovom zagovoru ištu Božje milosrđe uz pristupanje sakramentima Pomirenja i Sv. Pričesti. Kuga se nakon nekog vremena povukla, ali se pobožnost ‘Utorka sv. Dominika’ održala u Dominikanskog obitelji sve do danas.

Pozivamo sve članove Dominikanske obitelji i vjernike općenito neka u duhu dominikanske pobožnosti pripreme za slavlje blagdana sv. Dominika, koji se slavi 8. kolovoza. Ove godine pobožnost ‘Utorka sv. Dominika’ će tijekom devet uzastopnih utoraka (od 10. lipnja do 5. kolovoza) biti u znaku Devet načina moljenja sv. Dominika. Svakog utorka, ovdje na web-stranici Hrvatske dominikanske provincije, objavit će se kratak tekst o jednom od načina kako je molio utemeljitelj našeg Reda.

Pobožnost ‘Utorka sv. Dominika’ podrazumijeva sljedeće:

A) Izmoliti barem jedno otajstvo krunice

B) Pristupiti sakramentu Pomirenja nakon ispita savjesti

C) Sudjelovati na svetoj misi i primiti Svetu Pričest

Četvrti način moljenja: opetovano prigibanje koljena tj. kleknuti, ustati i opet kleknuti tijekom molitve

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Gospodinu koji nas stvori! (Ps 95, 6) Čitajući o četvrtom načinu molitve našeg oca Dominika, psalam s kojim započinjemo svaki dan, kada slavimo liturgiju časova, kao da odzvanja čitavim izvještajem. Dominik ostaje pred oltarom te prodornim pogledom motri Raspetoga Krista i pada. Pad jer ga Krist ranjava pogledom, samo jednim pogledom na Krista biva ranjen. Iz te ranjenosti, iz srca koje je pogođeno strijelom ljubavi, Dominik smatra da je gesta klečanja i ustajanja veoma prikladan odgovor na Kristovu ljubav. To je gesta potpune poniznosti koja doziva u pamet sakrament krštenja. Kao i u krštenju, mi umiremo, spuštamo se u spasonosne vode, bivamo pokopani s Kristom kako bi mogli ustati preporođeni, suuskrli s Kristom.

Od Povečerja, otprilike 21h, pa sve do ponoći Dominik se predaje veoma iscrpljujućoj askezi. Tri sata ustajati i klečati, uz stalni post i suzdržavanje od mesa te postojanu molitvu i slavne bi egipatske pustinjake, o kojima je u mladosti čitao, poprilično iscrpilo. Dominiku nije bila potrebna ni teretana ni razna dostignuća današnjega svijeta kako bi mu tijelo ostalo zdravo. Pa je možda prikladnije ustvrditi kako je poradi zdravog duha tijelo zdravo, a ne kako sekularizirani kršćani, priklanjajući se tokovima svijeta, znaju ustvrditi kako je duh zdrav poradi zdravog tijela.

Diveći se Dominkovoj askezi prožetoj molitvom, ne smijemo zaboraviti za koga sve on moli. Prva molitva koju upućuje našem Gospodinu je molitva u kojoj moli sam za sebe. Traži od Gospodina da ga očisti. Možemo se zapitati zašto je njemu potrebno očišćenje? Pa on je svet čovjek, od malih nogu u samostanu, što je njega moglo zaprljati? Dominik je Adamov sin kao i svi mi. I da je dosegnu vrhunce svetosti, i da se popeo na otajstveni Sinaj vođen rukom Mojsija, treba zapamtit kako je Svjetlonoša pao s vrhunaca, kako je Petar počeo tonuti, a veliki David učinio dvostruki grijeh. Druga molitva, u tim svetim noćima, bila je upućen za sve ljude. Za ljude koje je toga dana susreo i za one koje će sutra susresti. Molio je riječima sv. Stjepana. Čovjeka koji je te riječi zapečatio svojom krvlju. Mnogo može učiniti molitva pravednika. Jer tko je Dominik ako ne pravednik, koji je očišćen potpuno, pripao Gospodinu i postao novi Stjepan, ovjenčan krepošću ljubavi. A posljednja molitva upućena je za njegovu mladu braću koja su pošla svijetom propovijedati. Dominik sad vapije Gospodinu, traži nešto posebno, on želi da ga Bog čuje. Moli za one koji su postali glasonoše radosti jer đavao je tražio da ih prorešeta kao pšenicu. Na taj način on postaje sličan Kristu jer se potpuno daje za one koje mu je Bog predao. Oni su njegovi, a prije su bili Božji te ih po svojoj molitvi on ponovno daruje Bogu da ih sačuva.

Dok su drugi spavali i odmarali, vraćao se klečanju kao svojevrsnom umijeću i svojoj posebnoj službi. Učio je braću tako moliti, više primjerom nego riječima.

fr. Kristijan Zelić OP

Iz izvornog zapisa ‘Devet načina moljenja sv. Dominika’ (1288)

Nakon toga sveti Dominik bi ostao pred oltarom ili u kapitulu pogleda uprta u Raspetoga, gledajući ga s ne usporedivom prodornošću, padajući često na koljena, i do sto puta. Štoviše, katkad od Povečerja pa do ponoći, sad ustajući, sad klečeći, kao apostol Jakov, kao gubavac iz Evanđelja govoraše klečeći: „Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.“ (Mk 1,40; Mt 8,2) Poput sv. Stjepana na koljenima glasno uzvikujući: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh.“ (Dj 7,60) Oblikovalo se u našem ocu sv. Dominiku veliko povjerenje u Božje milosrđe spram njega samoga, spram grešni ka, kao i spram očuvanju najmlađe braće koju je raspršio u svijet da propovijedaju dušama. A događalo mu se da nije mogao vladati glasom te bi ga braća čula kako viče: „K tebi, o Bože, vapijem, ne ogluši se na me, da neuslišan ne postanem kao oni koji u grob silaze“ (Ps 28 (27), 1), i druge slične riječi iz Svetoga pisma.

Katkad je pak govorio samo u srcu i glas mu se uop će nije mogao čuti; ostajao je tako dugo na koljenima, ushićena duha. A ponekad se činilo da je u tom stavu pogledom duha prodro u nebo te ga se ubrzo vidjelo ozarena radošću kako briše suze koje su mu navirale. Bio je obuzet velikom čežnjom, poput žedna čovjeka koji stiže na izvor i putnika koji se približava domovini. Tada bi postajao zaneseniji i gorljiviji, što se vidjelo iz brzine nje govih pokreta, ali dostojanstven, kod ustajanja i poklecanja. Običavao je toliko prigibati koljena, da se zaustavljao na putovanjima, u gostinjcima nakon naporna puta pa i na samoj cesti. Dok su drugi spavali ili odmarali, vraćao se klečanju kao svojevrsnom umijeću i svojoj posebnoj službi. Učio je i braću tako moliti, više primjerom nego riječima.

Prijevod s latinskog: fr. Anto Gavrić OP

Izvor: Sveti Dominik i Red propovjednika: Vjeronaučna olimpijada 2012/2013., Dom. naklada Istina, Zagreb, 2012., str. 115-126.