Plodovi Radosnih otajstava Krunice

Podijelite: 

Plodovi Radosnih otajstava Krunice

Radosna otajstva uvode nas u početke našega spasenja: od trenutka kad Riječ postaje tijelom do prvih Isusovih godina u Nazaretu. Tradicija Krunice svakom otajstvu pridružuje poseban plod, to jest milost koju molitelj pri razmatranju traži i nastoji ostvariti u vlastitom životu. 
1. Navještenje – poniznost
Anđeo Gabrijel navješćuje Mariji da će začeti Sina Božjega, a ona odgovara: »Evo službenice Gospodnje; neka mi bude po riječi tvojoj« (Lk 1,38). Bog bira neznatnu djevojku iz Nazareta, a ona se ne uzvisuje, nego se stavlja u službu.
Poniznost ovdje nije omalovažavanje samoga sebe, nego istinito gledanje na sebe pred Bogom: sve je dar, a mi smo primatelji. Tko to prizna, slobodan je za Božji poziv. Plod ovoga otajstva zato je i spremnost da se Božja volja prihvati prije nego što je do kraja razumijemo.
2. Pohod Elizabeti – ljubav prema bližnjemu
Marija odmah »pođe žurno« k Elizabeti (Lk 1,39) da joj služi u trudnoći. Tek je primila najveću milost u povijesti, no ne zadržava ju za sebe: nosi Krista drugima i čini to djelom, a ne samo riječju.
Plod je ovog otajstva djelotvorna ljubav prema bližnjemu. Ona traži pozornost za potrebe drugih, spremnost žrtvovati svoje vrijeme i udobnost te radost koja se prenosi susretom. Elizabetin usklik i Marijin “Veliča” pokazuju da je pravi susret dvoje vjernika uvijek i zajednička hvala Bogu.
3. Isusovo rođenje – siromaštvo duha
Sin Božji dolazi na svijet u betlehemskoj štalici, ne u palači. Ležao je u jaslama jer za njih »nije bilo mjesta u svratištu« (Lk 2,7). Prvi koji čuju radosnu vijest jesu pastiri, ljudi na rubu društva.
Plod je ovoga otajstva siromaštvo duha, to jest unutarnja nevezanost uz bogatstvo, položaj i ugled. Ne radi se nužno o materijalnoj bijedi, nego o stavu srca koje ne počiva na posjedovanju. Uz to ide i ljubav prema Bogu koji se učinio malim zbog nas. Tko je pred jaslicama, shvaća da je Božja veličina u darivanju, a ne u moći.
4. Prikazanje Gospodinovo u Hramu – poslušnost i čistoća srca
Marija i Josip nose Dijete u Hram da ga prikažu Gospodinu, kako je propisivao Zakon (Lk 2,22–24). Oni ne moraju sve što je Zakon tražio, a ipak ga vrše, u dubokoj vjernosti. Starac Šimun prepoznaje u Djetetu »svjetlost na prosvjetljenje naroda« i Mariji naviješta mač boli.
Plod su ovoga otajstva poslušnost Božjoj volji i čistoća srca. Prikazati Isusa znači Bogu vratiti ono što mu pripada, pa i ono što nam je najdraže. U mnogim se priručnicima ovdje spominje i *pročišćenje*: molitelj traži da se i sam prikaže Gospodinu, bez pridržavanja. Šimunova proročka riječ upozorava i da vjernost ne oslobađa boli, nego je prožima nadom.
5. Pronalazak dvanaestogodišnjega Isusa u Hramu – traženje Isusa i obraćenje
Nakon tri dana tjeskobnoga traženja Marija i Josip nalaze Isusa u Hramu usred učitelja. Njegov odgovor: »Zar ne znadoste da mi je biti u onome što je Oca mojega?« (Lk 2,49) otkriva da njegov prvi odnos nije prema zemaljskim roditeljima, nego prema nebeskom Ocu. Ipak se vraća u Nazaret i »bijaše im poslušan« (Lk 2,51).
Plod je ovoga otajstva istinsko traženje Isusa i njemu usmjereno obraćenje. Katkad ga izgubimo, ne zlobom, nego rastresenošću, pa ga treba ponovno tražiti, pravim mjestom i pravim srcem. U tradiciji se uz to navodi i pobožnost prema Isusu, ljubav prema Božjoj riječi i mudrost: razumjeti da je Božje najprije, a zatim sve ostalo.
Zajednička nit
Gledamo li plodove zajedno, uočavamo logičan slijed. Poniznost (1) omogućuje ljubav prema bližnjemu (2). Ljubav, nevezana uz stvari, rađa siromaštvom duha (3). Takvo srce je sposobno za poslušnost i prikazanje samoga sebe (4), a sve to vodi do trajnog traženja Krista kao jedinoga cilja (5). Radosna otajstva stoga nisu samo prisjećanje na događaje, nego i program kršćanskoga života koji počinje primanjem, nastavlja se služenjem i dovršava pronalaskom.
Nota Bene
Nabrojani plodovi ne ulaze u sam sadržaj dogme, nego pripadaju molitvenoj predaji, koja je utvrđena u pučkim priručnicima i u dominikanskoj tradiciji širenja Krunice. Zato se u različitim izdanjima formulacije donekle razlikuju (npr. kod četvrtoga i petoga otajstva), no smjer razmatranja ostaje isti. Za osobnu molitvu važnije je od točnoga imena ploda da ga molitelj zaista traži od Boga prije svakoga desetka.

Nedavne novosti

Pratite nas na društvenim mrežama

Zanima vas više? Ostanite povezani!

Budite dio naše zajednice – zapratite nas na Facebooku i YouTubeu kako biste pratili najnovije vijesti, propovijedi i duhovni sadržaj.