Eli reče Samuelu: „…ako te zovne, ti reci: ‘Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša” (1 Sam 3,9).
Svim članovima Međunarodnog dominikanskog mladenačkog pokreta
Draga mladi prijatelji,
Od svih skupina povezanih s Redom, Međunarodni dominikanski mladenački pokret ili jednostavno Dominikanska mladež (DOMA) zauzima jedinstveno mjesto. Jedino se određujuće obilježje DOMA-e po naravi s vremenom gubi: mladost. Za razliku od ostalih grana Dominikanske obitelji, usmjerenih prema doživotnoj posvećenosti, sudjelovanje u Dominikanskoj mladeži je namjerno vrijeme razlučivanja. To je povlašteno razdoblje u kojem ste pozvani iskreno i slobodno se zapitati je li dominikanski način života uistinu vaš duhovni dom, i ako jest, u kojem posebnom obliku toga poziva vas Gospodin poziva da ga živite: kao laički dominikanac, kao član svjetovnog instituta, kao apostolska sestra, kao kontemplativna redovnica ili kao brat propovjednik.
S vremenom, sudjelovanje u DOMA-i kod nekih od vas može potaknuti duboki osjećaj pripadnosti Dominikanskoj obitelji i duboko poistovjećivanje s njezinom karizmom i poslanjem, čak i bez razlučivanja poziva unutar neke od njezinih grana. I to je također milost. Dominikanska je tradicija oduvijek zračila daleko izvan institucionalnih granica Reda, obogaćujući život Crkve po muškarcima i ženama čiji su um i srce oblikovali ljubav prema istini, kontemplaciji, bratstvu i propovijedanju, kao i svjedočanstvo bezbrojnih svetih koje je Bog podigao unutar Dominikanske obitelji.
Ponajprije je važno prepoznati da vas je nešto privuklo Dominikanskoj obitelji. Obratite pažnju na tu privlačnost, jer kroz cijelo Sveto pismo vidimo kako Bog poziva ljude i prije nego što u potpunosti razumiju put koji je pred njima. Možda On isto čini i s vama. Gospodin, koji poznaje ljudsko srce dublje nego što bismo mi ikada mogli, često djeluje u nama davno prije nego što prepoznamo Njegovu prisutnost.
Možda još ne znate što točno tražite. Znate samo da u vama postoji čežnja: tražiti istinu u poniznosti, kontemplirati Boga u molitvi i pripadati duhovnoj obitelji koja već više od osam stoljeća dijeli s Crkvom i svijetom plodove kontemplacije kroz mnoge oblike dominikanskog propovijedanja. Takva čežnja nije zaključak; ona je poziv. I ovo pismo pišem kako bih vas potaknuo da obratite pozornost na tu težnju.
U izvjesnom smislu, privlači vas sam sveti Dominik i izvanredna obitelj koja je izrasla u svojem poslanju propovijedanja Evanđelja kroz više od osam stoljeća. Promislite o onima koji su hodili ovim putem prije vas: Toma Akvinski, čiji je um uvijek bio u službi produbljivanja ljubavi prema Bogu; Katarina Sijenska, koja se, iako bez formalne naobrazbe, odvažno obraćala papama jer je ljubila Krista i Njegovu Crkvu; Martin de Porres, koji je otkrio dostojanstvo poniznog služenja brinući se za bolesne i zaboravljene s tihom radošću; Beato Angelico, čija je umjetnost postala oblik molitve i čiji je kontemplativni pogled ljepotu pretvarao u rječito propovijedanje Evanđelja; Pier Giorgio Frassati, čija nas mladenačka životnost, ljubav prema siromasima i radost prijateljstva podsjećaju da svetost ne pripada samo starima, nego svakom velikodušnom srcu. Njihovi su životi nevjerojatno različiti. Propovijedali su na sveučilištima i tržnicama, u samostanima i bolnicama, kroz znanost, kontemplaciju, djela milosrđa i jednostavno prijateljstvo. Pa ipak, pripadali su jedni drugima jer su ponajprije pripadali Kristu. Motivirao ih je isti dominikanski duh: traženje istine u zajedništvu, ljubav prema molitvi, suosjećanje prema potrebitima i želja da se podijeli svjetlo Evanđelja. Ako nešto u njihovim životima odjekuje u vašem vlastitom srcu, nemojte to olako odbaciti. To može biti i više od divljenja. Može biti početak razgovora koji je Bog odavno želio voditi s vama, razgovora o tome kakvima vas je stvorio i o mjestu na kojem vaši darovi mogu najbolje služiti Njegovu Kraljevstvu.
Upravo je taj razgovor ono što nazivamo razlučivanjem, i vrijedi zastati kako bismo razumjeli što razlučivanje uistinu jest, a što nije. Ono nije tehnika koju treba svladati, niti profiliranje osobnosti ili testiranje prikladnosti za poziv, koliko god takva sredstva mogu biti korisna. U svojoj biti, razlučivanje je strpljiva umjetnost učenja slušanja: glasa Božjega, najdubljih pokreta vlastitog srca i potreba svijeta kojega Bog ljubi neiscrpnom nježnošću. Takva se poučljivost ne može ubrzati. Doista, neizvjesnost često nije prepreka razlučivanju, nego jedan od njegovih neizostavnih pratitelja. Uči nas poniznosti, čini nas raspoloživima za slušanje i postupno nas oslobađa zablude da su naš život pripada samo nama.
Mnogi mladi se boje pogrešne odluke, kao da Bog samo čeka razotkriti pogrešku ili povući svoj poziv ako pogriješe. No to nije Bog objavljen u Isusu Kristu. Gospodin kojega susrećemo u Evanđelju jest Dobri Pastir koji traži izgubljenu ovcu, Otac koji čeka svoju djecu, uskrsli Krist koji hoda uz obeshrabrene učenike prije nego što ga oni uopće prepoznaju. Na putu u Emaus, on ih prati s izvanrednom strpljivošću, izlažući im Sv. pismo i nanovo raspaljujući nadu prije nego što im se uopće otvore oči. Takav je način Božje providnosti. On ne prestaje pratiti one koje poziva.
Dominikanska obitelj je oduvijek nastojala biti škola te strpljive obazrivosti. Sveti Dominik nikada nije bio čovjek nemira ni užurbanosti. Prije nego što je njegovo propovjedničko poslanje postupno dalo život Redu, proveo je godine vjerno služeći kao kaptolski kanonik biskupije u Osmi: moleći časoslov, proučavajući Sveto pismo, bratski živeći s drugima i učeći stegu kontemplacije. Te godine u skrovitosti nisu bile predigra njegovu pozivu, već sam njegov temelj. Samo onaj tko je prvo naučio slušati može uistinu postati propovjednik. Tko je naprije naučio stajati pred Bogom u šutnji može riječima dosegnuti ljudsko srce.
To je život na koji vas pozivamo. Način nasljedovanja Krista koji počiva na iskrenom uvjerenju da je istina vrijedna našeg cjeloživotnog traganja, da ljepota Božja zaslužuje našu kontemplaciju i da ono što se primi u molitvi ne smije ostati privatno vlasništvo, nego mora postati dar drugima. Kao što kaže sveti Toma Akvinski: „Kao što je bolje prosvjetljivati negoli samo sjati, tako je bolje drugima predati plodove svoje kontemplacije negoli samo kontemplirati” (contemplata aliis tradere). Naš studij, naša kontemplacija i naše propovijedanje nikada nisu sami sebi svrhom. Oni su izrazi Kristova suosjećanja, koji želi da svaka osoba dođe do spoznaje istine koja oslobađa.
Taj se ideal utjelovljuje na načine koji su naizgled obični, a opet preobražavajući. Prisutan je u studiju koji postupno postaje molitva, i u molitvi koja postupno rasvjetljuje sve ostalo. Živ je u razgovorima koji traju dulje no što je planirano jer se pokaže da je pitanje o kojem se raspravlja važnije nego što je itko mislio. Osjeća se u prijateljstvima ukorijenjenima ne samo u zajedničkim interesima, nego i u zajedničkoj ljubavi prema Kristu i Istini koju on utjelovljuje. No svoj najpotpuniji izričaj nalazi u propovijedanju, koje u dominikanskoj tradiciji ne proizlazi iz posjedovanja svih odgovora, nego iz vjernog i radosnog traganja za Onim koji je sama Istina. Iznova i iznova, oni koji uđu u dominikansku tradiciju otkrivaju da im spisi Tome Akvinskog, Katarine Sijenske, Meistera Eckharta i bezbrojnih drugih dominikanskih učitelja rasvjetljuju pitanja za koja su nekoć vjerovali da pripadaju samo njima. Općinstvo svetih podsjeća nas da traganje za istinom nikada nije samotni pothvat. Kako nas podsjeća sveti Albert Veliki: traganje za istinom nije zamišljeno kao samotno putovanje, jer istinu treba tražiti u slatkoći zajedništva i bratstva (in dulcedine societatis quaerere veritatem).
Dok razlučujete vlastiti put, bogatstvo i raznolikost Dominikanske obitelji mogu isprva osupnuti. Braća, kontemplativne redovnice, apostolske sestre i laički dominikanci dijele jednu te istu dominikansku karizmu, ali u različitim oblicima života. To nisu suparnički pozivi, nego nadopunjujući izrazi jedne te iste milosti. Redovnica koja bdije u kontemplativnoj tišini samostana, brat koji naviješta Evanđelje, sestra koja služi Kristu u apostolskom djelovanju i laički dominikanac koji svjedoči Evanđelje u obiteljskom životu, profesionalnom radu i građanskom angažmanu — svi sudjeluju u jednom te istom poslanju povjerenom svetom Dominiku: govoriti istinu u ljubavi (Ef 4,15) i tako druge dovesti do spasonosne istine Isusa Krista (usp. 1 Tim 2,4).
Možda, dakle, vaše prvo pitanje još nije na koji vas oblik života Bog poziva. Dublje je pitanje odjekuje li dominikanski način nasljedovanja Krista u dubinama vašega srca. Budi li ljubav prema istini nešto u vama? Čini li vam se život oblikovan molitvom, studijem, bratstvom i propovijedanjem čudno poznatim, kao da odgovara na čežnju koju nosite mnogo godina ne znajući joj ime?
Odgovor se otkriva postupno. Ustrajno molite i budite iskreni pred Bogom. Tražite vodstvo mudrog duhovnog pratitelja ili ispovjednika koji vas je spreman izazivati jednako koliko i poticati. Ostanite blizu dominikanskoj zajednici. Promatrajte ne jesu li njezini članovi besprijekorni, jer to nismo, nego posjeduju li, usred zahtjeva i žrtava našega poziva, duboku radost koja dolazi od potpune pripadnosti Kristu. Takva je radost jedan od najsigurnijih znakova istinskog poziva.
Naposljetku, duhovno zvanje nije prihvaćanje zadaće ili potraga za karijerom. Riječ je o otkriću gdje se susreću Božji poziv i najdublja istina vašega života. Ondje osoba postupno postaje potpuno živa, potpuno slobodna i potpuno kod kuće u Kristu.
Poznata prilagodba riječi svete Katarine: „Budi ono što je Bog namijenio da budeš, i zapalit ćeš svijet” nije poziv na samoaktualizaciju, već na svetost. Katarina je razumjela da obnova našega svijeta ne počinje velikim strategijama, nego s muškarcima i ženama koji dopuštaju da ih Božja milost preobrazi.
Dragi prijatelji, oganj koji je Bog zapalio u srcu svetog Dominika prije više od osam stoljeća nikada nije prestao gorjeti. On i dalje prosvjetljuje umove, raspaljuje srca i šalje propovjednike u svijet. Ako ste počeli osjećati makar iskru toga ognja, ne bojte se. Možda vas Gospodin poziva da mu se približite, da dublje slušate i da otkrijete radost hoda s njim u društvu svetog Dominika i cijele Dominikanske obitelji.
Neka vas Marija, Kraljica propovjednika, prati svojom majčinskom brigom, jača vas u vašem razlučivanju i uvijek vodi k radosti nasljedovanja svoga Sina.
Vaš brat u svetom Dominiku,
Fr. Gerard Francisco Timoner III, OP
Učitelj Reda
P.S. Ovo se pismo šalje i svim članovima Dominikanske obitelji, kao podsjetnik da je pratnja mladih u njihovu razlučivanju odgovornost koju svi dijelimo. Potičem svakoga od njih da vas dočeka s bratskom toplinom, da vjerno moli za vas i da vam pomogne razlučiti poseban put kojim vas Gospodin poziva da dijelite poslanje i radost svetog Dominika.
